Vjerovatno najveća legenda, ako ne u cijeloj BiH, ono bar u Krajinu, jeste ona o Safikadi – nesretnoj djevojci koja se prema predanju ubila zbog neostvarene ljubavi. Safikada je jedna od najznamenitjiih atrakcija Banje Luke, koja, kako to obično biva na ovim prostorima, nema zasluženo mjesto, kako u turističkom, tako i svakom drugom smislu.
Iako se već decenijama priča kako će na mjestu gdje je stradala lijepa Banjalučanka Safikada biti podignut dostojan spomenik, na tom tragičnom mjestu danas je tek crna mermerna ploča s ispisanih nekoliko redova sažetka ove nadaleko čuvene legende i njenom fotografijom. Na ovom mjestu Banjalučani obično u februaru oko Dana zaljubljenih, odnosno Valentinova, pale svijeće za sve svoje (ne)sretne ljubavi. A ko je zapravo bila Safikada?
– Legenda o Safikadi svjedoči o vječnoj ljubavi, Romeo i Julija u banjalučkoj verziji. Mlada i lijepa, Banjalučanka Safikada, na prvi pogled zaljubila u stasitog austro-ugarskog vojnika koji je čuvao stražu na zidinama Kastela. Naredba o iznenadnom pokretu austro-ugarske vojske bila je strahovit udarac njihovoj, još nedoživljenoj, sreći. Na rastanku, dvoje mladih su se zaklinjali na vječnu ljubav i vjernost do groba. Nakon izvjesnog vremena dođe vijest o njegovoj pogibiji, a Safikada bacajući svoje tijelo pred top, koji je s Kastela označavo podne, povika: „Vjerna sam ti do groba“. Njeno mrtvo tijelo je palo na mjestu današnjeg spomenika gdje i danas zaljubljeni parovi pale svijeće za ljubav – kažu u Turističkoj organizaciji Banje Luke.
Međutim, postoje i drugačije verzije. Jedna od njih govori da je Safikada unuka Ferhat-paše Sokolovića, dok se u drugoj ističe da je ona kćerka Hadži-Kejzo Kahrimanovića.
Kao prelijepoj kćerki iz begovske porodice, Safikadi je navodno od malena bilo zabranjeno hodanje po čaršiji bez nadzora i samo je povremeno smjela izviriti iz dvorišta oko kojeg je bio podignut visok zid.
No, bez obzira na te zabrane, Safikada je uspjela upoznati vojnika u kojeg se na prvi pogled zaljubila, što se nije smjelo desiti, jer je u to vrijeme djevojkama porodica birala muža. Prema nekim verzijama legende, zaljubila se u turskog askera, koji je poginuo u borbama, a ona je zbog toga pred top stala obučena u vjenčanicu.
Banjalučki književnik Vid Vukelić napisao je roman „Safikada – ‘vako je bilo“, a u kojem je opisao da je mlada djevojka perući veš na Vrbasu vidjela austrougarskog vojnika Hermana, te se desila ljubav na prvi pogled.
Njen otac je, piše književnik, potkupio komandu da prebaci Hermana u istočnu Bosnu, pa organizovao slavlje povodom Safikadine vjeridbe s drugim mladićem. Međutim, ona se iskrada iz kuće i bježi na Kastel tačno u podne i odlučuje da zagrli cijev topa. Kojoj god verziji ove banjalučka legende vjerovali, suština nesretne ljubavne priče je u svim tumačenjima ista.
Koliko je ova legenda važna za Banja Luku govori i činjenica da je prošle godine premijerno izvedena prva banjalučka opera „Safikada“, reditelja Nenada Bojića i kompozitora Muharema Insanića.
