Skip to content Skip to footer

Sarajevska „munjara“ na Hridu

Postoje mjesta na koja imate sjećanja iz djetinjstva i, ako se na njih vratite nakon dugo vremena, kao već odrasle i sazrele osobe, navru vam sjećanja i imate utisak da ste se opet pretvorili u onog malog dječaka ili djevojčicu koji puni čuđenja gledaju sve oko sebe, upijajući svaki detalj. Takav osjećaj sam i ja imao pri prvoj posjeti, nakon više od 40 godina, nekadašnjoj sarajevskoj „munjari“ na Hridu.

Tim nazivom su i u Sarajevu nazivali električne centrale od kojih su u gradu bile dvije, parna na Hisetima i ova na Hridu pokretana vodom iz vodovodnog sistema Pale – Jahorina. Prvi put sam je posjetio još kao učenik u osnovnoj školi, u sklopu Općetehničkog obrazovanja – i ona stvarno u tjemenu zabatnog zida ima edikula s grbom i simbolom munje.

Nacionalni spomenik

Tada me, kao ljubimca svega vezanog za tehniku, fascinirala unutrašnjost s, u mojim očima ogromnim, mašinama, tutanj vode i zujanje električnih uređaja, miris ulja koji se osjećao u zraku. Naravno, i priča koju su nam ispričali nastavnik i uposlenici elektrane, o tome kako je građena i kako se u njoj snaga vode pretvara u električnu.

Negdje sam pročitao da je hidroelektrana „Dudin Hrid“ proglašena nacionalnim spomenikom, da još postoji, nije srušena u ratu i nije sve razneseno, pa ipak sam joj se približavao s dozom straha. A onda uzdah olakšanja – još stoji, i ne izgleda da je u lošem stanju! Znači, bit će je moguće prikazati javnosti i podići interes za ovaj jedinstven spomenik tehničke kulture BiH…

Prva sarajevska elektrana puštena je u pogon 1895. godine. S porastom broja potrošača, a pogotovu uvođenjem električnog tramvaja, njen proizvodni kapacitet postao je nedovoljan i počelo se s traženjem rješenja za novu, drugu elektranu. Predlagana je gradnja brane i elektrane kod Bogatića na Željeznici, no od toga se odustalo nakon što je stručnjak firme Andritz iz Graza prezentirao jeftiniji i praktičniji projekat: “… prema kome bi se vodena snaga vodovoda Prača bez ikakve štete po pitkost te vode upotrijebila za podizanje jedne hidrocentrale u samom Sarajevu“. Ona je i realizovana – i puštena u pogon 1918. godine. S određenim prekidima u ratnom i poslijeratnom peridu (period 1992.-1995.), nalazila se u pogonu sve do 16. decembra 1999. godine.

U središnjem prostoru centralne hale postavljena su dva agregata, koji se sastoje od turbine i generatora. Korištene su horizontalne Pelton turbine s pomoćnim pogonima, turbinskom regulacijom i predturbinskim zatvaračima, nominalne snaga po 675 kW. Radi se o najstarijim još postojećim Pelton turbinama na svijetu! Upada u oči i zanimljiva stara komandno-upravljačka tabla, djelomično modernizirana ponekim novijim prekidačem ili instrumentom, mostna dizalica za remonte mašinskih postrojenja (turbina i generatora), rasklopno postrojenje i blokovi.

Podrška institucija

Grupa entuzijasta, članova bosanskog ogranka IEEE, najvećeg profesionalnog Udruženja studenata i inžinjera elektrotehnike u svijetu, utemeljila je Udruženje AEEP (Udruženje za inženjerstvo i energetsku politiku) sa specifičnim ciljem pretvaranja stare hidroelektrane „Dudin Hrid“ u Muzej inžinjerstva BiH i izgradnje nove male hidroelektrane „Hrid“ na pitku vodu, uz rekonstrukciju cjevovoda koji dovodi vodu s Jahorinskih vrela.

Inicijatori projekta, prof. dr. Vedad Bečirović, Faris Karić i Senad Spahić, ističu činjenicu kako se radi o projektu „win-win“ situacije za svakoga, jer bi se dobio novi izvor „čiste“ energije bez negativnih uticaja po biodiverzitet kakav imaju „klasične“ mini hidroelektrane, Sarajevo dobilo nove količine pitke vode po daleko nižoj cijeni nego da se ista ispumpava s Bačeva na padinske dijelove grada, turistički sektor još jednu novu atrakciju s par atributa unikatnih u svijetu, a škole i Elektrotehnički fakulteti lokaciju na kojoj će se učenicima i studentima prezentirati rad ovakvih postrojenja.

Možemo se nadati da će njihova incijativa naići na podršku nadležnih institucija i projekat, koji u stvari uz relativno mala ulaganja nudi ogromne benefite, u najskorije vrijeme biti uspješno realiziran!

Autor: Tarik Dreca