Italijanski umjetnik Gian Luca Palazzolo, poznatiji pod umjetničkim imenom Libicocco, naslikao je sevdah, konkretnije, emocije koje ova tradicionalna bosanska muzika budi u čovjeku. Zapravo, autor je smislio specifičan način kako da svojom vizuelnom umjetnošću izrazi emocije i osjećaje koji proizlaze iz sevdaha. Došao je na ideju da su cvijeće i biljke koje izlaze iz ljudske kože, način da izrazimo bol koju ispuštanje naših emocija može donijeti, ali i ljepotu tog procesa, ljubav koja izlazi.
Izložba simboličnog naziva “Sevdah/Salvans“ bila je njegova prva samostalna postavka u karijeri koju su prvo vidjeli građani Sarajeva, i to u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Osim sevdaha, drugi termin naziva izložbe – Selvans je ustvari naziv za etruščansko božanstvo koje štiti šume. Etruščani su tajanstveni narod koji je između 900. i 800. godine prije nove ere živio na području današnje Italije. Autor je na taj način spojio dvije inspiracije i dvije kulture, te na jedinstven način povezao Bosnu i Hercegovinu i Italiju.
Ovom izložbom, Gian Luca se po treći put vratio u Sarajevo, “grad njegove duše“, kako ga naziva. U Zemaljskom muzeju BiH, otkrio je u intervjuu za magazin Visit BiH, koliko njegova priča o sevdahu i Selvansima zapravo ima smisla, kao i koliko su na tom nivou BiH i Italija zaista povezane.
Vaši su radovi inspirirani sevdahom. Što vas je toliko očaralo u ovoj tradicionalnoj bosanskoj pjesmi?
-Ono što me jako inspiriralo i očaralo kod sevdaha jesu jake emocije. Nažalost, još ne govorim bosanski, ali osjećam te emocije. To je mješavina muzike, glasa i melodije. Mislim da govori svima na vrlo dubokom nivou, dubljem nego što možemo zamisliti. Kao što sam pokušao prikazati na svojim slikama, to je nešto što raste u nama, a zatim izlazi na vidjelo u svoj svojoj boli i ljepoti.
Više puta ste boravili u BiH. Koje ste sve gradove posjetili, a što Vas je posebno oduševilo – ljudi, hrana, historija, kultura…?
-Da, bio sam ovdje ukupno tri puta. Prvi put turistički, drugi put sam bio učesnik internacionalne likovne kolonije, a treći put zbog izložbe. Ostao sam u Sarajevu većinu vremena, ali sam ipak imao priliku vidjeti Mostar, Konjic, Počitelj i Blagaj. Našao sam zemlju s prekrasnom, divljom prirodom. Također sam imao priliku otkriti više o historiji BiH. U Zemaljskom muzeju otkrio sam nevjerojatnu i misterioznu prošlost. Ali mislim da su mi se najviše svidjeli ljudi koje sam upoznao. Svi su tako prijateljski nastrojeni, ponosni i gostoljubivi, uvijek s osmijehom na licu, uvijek spremni ozbiljno razgovarati, nasmijati se, i učiniti da se osjećam kao kod kuće.
Rekli ste da je Sarajevo grad Vaše duše. Kako se to dogodilo. Po čemu je Sarajevo tako posebno za Vas?
-Nisam baš siguran u čemu je čar Sarajeva. Ali osjetio sam to od prvog dana, kada sam ujutro otišao u bar popiti kafu, kad sam vidio ljude kako igraju šah na trgu, ili kad sam skoro stao na “sarajevsku ružu” i osjetio da je moram obići, iz poštovanja, pa i kad sam se izgubio baščaršijskim ulicama. To je grad koji je mnogo propatio, a opet je tako otvoren, tako pun energije. Ima ljudi iz različitih kultura i svako nešto donese. To je poput mozaika, puno različitih boja i možda je teško razumjeti šta je slika, ali ne možete je prestati gledati i voljeti. U mnogo čemu je sličan gradu u kojem sam rođen, Livornu, tako punom različitih ljudi iz cijelog svijeta, tako prijateljski nastrojenih i uvijek za šalu spremnih. Možda me privlači ta mješavina sličnosti i razlika. I možda nikad u potpunosti neću shvatiti šta volim u Sarajevu, ali ne mogu ga prestati voljeti!
Imali ste prvu samostalnu izložbu u Sarajevu, na temu sevdaha. Čini se da vam je ovaj grad uzvratio ljubav, jer u Italiji svojim djelima konstantno promovirate glavni grad BiH. Kada biste svojim prijateljima preporučili da dođu u BiH, šta biste im rekli, zašto da dođu?
-Moram biti oprezan, jer kad sam s prijateljima uvijek završim pričajući o Sarajevu! I uvijek ga preporučujem, jer to je grad u kojem se svako može osjećati kao kod kuće i pronaći svoje mjesto. Kažem im da ne trebaju posjećivati određena mjesta, ne na “turistički” način, nego neka samo šetaju, gube se, razgledaju i neka ih sarajevska atmosfera zagrli i vodi. Treba samo sjediti uz bosansku kafu i gledati sve te različite ljude kako hodaju okolo. Tako te dobije Sarajevo.
Možemo li Vas ponovno očekivati u BiH, turistički ili s nekim novim projektom?
-Mislite da ćete me se riješiti? Oh, naravno da ću doći opet! Sad imam prave prijatelje u Sarajevu, a od prijatelja se ne možeš dugo kloniti. Nadam se da ću se moći vratiti i ponovo donijeti svoju umjetnost, ali bih to iskoristio da budem turista i posjetim različita mjesta u BiH. Znam da moj život više ne može biti odvojen od Sarajeva.
Jeste li nakon sevdaha pronašli novu inspiraciju?
-Mislim da sam dobio veliku inspiraciju posjetom Zemaljskom muzeju i otkrivanjem drevne historije i kulture Bosne i Hercegovine. Oduvijek me privlačila mitologija i stari bogovi, a u prvoj prostoriji muzeja našao sam mnogo “starih prijatelja“, čak i boga Selvana, po kojem je i naslovljena moja izložba! Umjetnost u Sarajevu ima toliko različitih inspiracija, budući da dolazi iz različitih kultura i religija. Želim to istražiti i mislim da ću s vremenom smisliti projekt.
Koliko je veza sa Sarajevom bila važna u Vašoj profesionalnoj karijeri, je li Vam otvorila neke nove puteve u domovini?
-Sarajevo je prekretnica u mojoj umjetničkoj karijeri. U 2019. godini na likovnu koloniju prvi put sam pozvan negdje službeno kao umjetnik, a sada sa Sevdahom/Selvansom prvi put sam imao samostalnu izložbu u muzeju, uz medije. Ovo je prvi put da službeno mogu reći da jesam umjetnik. Vratio sam se u Italiju s više samopouzdanja u svom poslu, s ponosom. Ljudi spominju Sarajevo kada govore o meni i mojim novim radovima i izložbama, tako da mislim da mi je stvarno pomoglo i to me definira kao umjetnika. Moja karijera, moj život i moja duša uvijek će biti vezani za Sarajevo.
