Skip to content Skip to footer

KOLUMNA: Poresko stimuliranje turističke djelatnosti

Namik Čolaković, prof. dr. ekonomskih nauka

Nacrt izmjena Zakona o PDV-u ukazuje da se položaj turističkog sektora u Bosni i Hercegovini neće promijeniti, jer se ne predviđa uvođenje diferencirane stope, nego se i dalje istrajava na jedinstvenoj stopi. Začuđuje činjenica da ni jedna struktura koja je participirala u kreiranju novih zakonskih rješenja, nije smatrala da se sfera turizma mora osnažiti i da će ovakav pristup dovesti bh. turističke djelatnike u neravnopravan položaj.

Činjenice su potvrdile da se primjenom jedinstvene stope PDV-a mogu ostvariti fiskalni i ekonomski ciljevi, a i jednostavnija je za primjenu. Međutim, iskustva drugih zemalja pokazuju da se kroz uvođenje većeg broja stopa isto tako mogu ispuniti pomenuti ciljevi, ali se spektar ciljeva može proširiti i na socijalne ciljeve i što je najvažnije, osigurati konkurentnost sektora. Analize su pokazale da primjena povlaštene stope PDV-a osnažuje konkurentnost turizma i utječe na povećanje internacionalnih turističkih dolazaka i povećanje prihoda od turizma, ali je isto tako indikativno da je razina stope PDV-a postala jedan od ključnih faktora globalne konkurentnosti.

U skladu s takvim poimanjem, Vijeće EU je donijelo Direktivu kojom države članice mogu koristiti mogućnost sniženja stope PDV-a na određene djelatnosti, kao polugu za jačanje konkurentnosti tih djelatnosti. U legislativnom okviru Evropske unije direktivama se utvrđuje cilj koji sve države članice moraju ostvariti, a svaka od njih samostalno odlučuje o načinu na koji će ostvariti taj cilj. Temeljem toga je došlo do uvođenja diferenciranih stopa PDV-a u svim članicama EU. U poređenju važećih stopa PDV-a za hotele u zemljama EU s aktuelnom stopom PDV-a u Bosni i Hercegovini vidljivo je da 25 članica EU ima znatno nižu stopu PDV-a, koja se kreće od 3 – 15 posto. Pri tome treba naglasiti da se u 17 zemalja primjenjuje stopa do 10 posto. Povlaštene stope PDV-a se primjenjuju i u zemljama EFTA i kreću u rasponu od 3,8 – 11 posto, a u Turskoj je stopa PDV-a za hotele 8 posto.

Ohrabrujuće informacije o pojačanoj frekvenciji turističkih dolazaka u Bosnu i Hercegovinu, odnosno nastavku trenda rasta koji traje već nekoliko godina, obavezuju da se turizam napokon počne promatrati kroz veze s ostalim dijelovima privrednog sistema. Naročito su važni multiplikativni efekti koje producira turizam, tako da prema istraživanjima jedan euro potrošen u turizmu generira oko 1,16 posto dodatne potražnje u povezanim djelatnostima. To ukazuje da sve aktivnosti i mjere koje poduzima vlada u nakani davanja podrške ovom sektoru mogu imati pozitivan utjecaj na cjelokupnu ekonomiju, ali i na realizaciju socijalnih ciljeva, obzirom da ove djelatnosti osiguravaju zapošljavanje mlade populacije. Suprotno tome, povećanje poreznih stopa ili zadržavanje statusa quo nereagiranjem na konkuretske izazove, mogu se negativno odraziti i na turizam i na sve povezane djelatnosti.

Sve to pokazuje da su smanjenja stopa PDV-a u sektoru turizma produkt stavova vlada evropskih zemalja o turizmu kao visoko konkurentnoj djelatnosti, koja se natječe na međunarodnom tržištu na kojem se uspostavljaju različiti uvjeti konkurentnosti poslovanja privrednih subjekata. To je vlade tih zemalja i opredijelilo da privrednim subjektima, čija je osnovna djelatnost vezana za turizam ili preciznije za smještaj i ugostiteljstvo, poreznom politikom osiguraju međunarodno konkurentne uvjete poslovanja.

Spektar raspoloživih turističkih atraktivnosti, povoljan geostrateški položaj i poticajan fiskalni okvir su realna prilika za turističko repozicioniranje Bosne i Hercegovine. Opredjeljenje prema EU integracijama podrazumijeva i korigiranje odnosa prema turizmu, a pomenuta Direktiva Vijeća EU propisuje da se diferencirane stope PDV-a mogu primjenjivati na isporuke roba ili usluga koje su definirane Direktivom, između kojih se navodi hrana i smještaj koji nude hoteli ili slične ustanove, zajedno sa smještajem za odmor i davanje u najam zemljišta za kampiranje i prikolice.

Stoga se može se postaviti nekoliko pitanja na koja turistički radnici čekaju odgovore:

-Zašto se domaći i inozemni eksperti koji su radili na pripremi novog zakonskog rješenja nisu odredili spram pomenute Direktive?

-Zašto se u oblasti smještaja i ugostiteljstva i dalje istrajava na postojećoj stopi PDV-a, koja ovaj segment turizma stavlja u neravnopravan položaj i čini ga nekonkurentnim u odnosu na skoro sve evropske zemlje?

-Zašto glasniji nisu bili svi stakeholderi?

-Zašto političke strukture nisu službeno inicirale uvođenje diferencirane stope PDV-a, iako su u svojim predizbornim nastupima to obećavale?

Leave a comment

0/100