Mostarski Stari most nije samo poznat po arhitekturi već i po svojim skakačima koji su tu već 500 godina. Samo što na čardaku ne sjede više paše i veziri, njih su zamijenili strani i domaći turisti. Mnogi od njih ne žele dati novac da svojom kamerom zabilježe skokove “letećih Ikara”, hrabrih mladića koji odvažno skaču s vrha kamenog luka u hladnu Neretvu, no zato ne skaču dok ne skupe dovoljno novca za skok.
U sezoni cijena skoka je 50 eura, a van sezone kada bi trebao biti i skuplji, s obzirom na uvjete u kojima skaču u hladnu Neretvu, nekada prisiljeni skočiti i za 30 eura.
Zlatna vremena
– Ako ste došli u Mostar, a niste gledali skokove, kao da niste bili ovdje – kaže Ermin Sarić, član Kluba skakača sa Starog mosta “Mostari“, koji skače već 18 godina za turiste koji su spremni platiti.
Turista je, kaže on, ove godine sve više, a samim tim i skokova.
– Od marta, svaki dan imamo po tri-četiri skoka za organizirane grupe, zahvaljujući turističkoj agenciji “Fortuna“. Zadovoljni smo. Čini se da će ovo biti dobra sezona – govori Sarić, dok se priprema za skok.
Vinut će se u smaragdnu ljepoticu tek kada se skupi dovoljno novca.
– Sve je do nas, koliko skupimo i sami vidite. Ljudi koji vam se čine na prvi pogled imućni, ‘gospoda’ i spremni platiti uglavnom neće dati ni marke za skok, prije će dati neki penzioner – govori Sarić.
Na pitanja da li se može dobro živjeti samo od zarade od skokova, Sarić sliježe ramenima pa pojašnjava.
– Na mostu dan radim, dan sam slobodan, od marta do početka zime, kada pauziram par mjeseci od skokova. Ako štedim i živim skromno tokom sezone, trošim samo za osnovno, može se uštedjeti do 10.000 maraka. Ali zimi ne radim ništa i živim od ušteđevine od sezone, tako da od toga nema ništa, kada sve sabereš i oduzmeš. Nije to neka zarada – naglašava on.
Prisjeća se i “zlatnih vremena“. Bio je to period od otvaranja obnovljenog Starog mosta, 2004. godine, i par godina kasnije.
Sve manje skakača
– Za ta tri mjeseca u sezoni si mogao zaraditi kao nekad za dvije čitave sezone. Ko je god došao na most, platio je skok – sjeća se Sarić.
Prisjeća se i skoka za koji je najbolje plaćen. Japanska televizija je snimala prilog o “ikarima“ i za skok platila 600 eura. On, Sanel Pehilj i Ugljen Damir su izveli skok zajedno.
– I danas se sjećam i dugo ću pamtiti taj dan. Voda je bila “od brijega do brijega“, skočiti u ledenu Neretvu je bio veliki izazov, ali skočili smo – sjeća se Sarić.
Nikada se nije povrijedio tokom skoka.
– Za mene je to rutina postala, mogu skočiti zatvorenih očiju. Kada pređem ogradu, lagano prodišem i još laganije se pustim. To je recept – kaže Sarić.
U klubu “Mostarari“ iz godine u godinu je sve manje skakača. Aktivnih skakača je danas šest-sedam.
Svakodnevni skokovi sa visine od 27 metara u ledenu Neretvu, kako kaže, najbolji su trening za takmičenje gdje i ove godine pred milionskim auditorijem s ponosom planira skakati.