Rijetko ko posjeduje stare časopise i publikacije u kojima se u kontekstu turizma spominje Bosna i Hercegovina, oslikava njen narod i ukazuje na prirodne ljepote kojima obiluje.
U jednom od časopisa koji je izlazio prije nepunih stotinu godinu ili tačnije 1928. godine pod nazivom „Jugoslovenski turizam“, štampan u Splitu, koji je važio kao službeno glasilo „Jugoslovenskog turing kluba“ Beograd, „Saveza kupališta, banja i lječilišta i mineralnih vrela u Kraljevini SHS“ Zagreb i „Centralnog ureda za propagandu Jadrana“ Split, u tekstu po naslovom „Ilidža“, čiji je autor bio dr. Jozef Salom, možda je na najbolji način proniknuto u strukturu bića ovog naroda i njegovom odnosu prema sredini u kojoj obitava.
Stoga je uputno izložiti dio tog teksta ili njegov uvodni dio u izvornom obliku:
„O prirodnim ljepotama Bosne i Hercegovine mnogo se je do sada pisalo, ali skoro uvijek od strane turista iz inozemstva i u stranoj štampi, stranim perom i jezikom; rijetko se kada čuo glas jednog našeg zemljaka, zanesenog čarima rodne grude. Naš narod je jednostavan, skroman, gostoljubiv. Voli kad ga stranac posjeti i raduje se, kad mu ovaj očituje, koliko je očaran ljepotama naših krajeva. Ali on ne smatra to očitovanje ozbiljnim, već kao običnu frazu učtivog gosta; on nije svjestan ljepote i bogatstva kojim ga je priroda obdarila. Samo oni, koji su po svijetu proputovali i vidjeli tuđe krajeve, samo oni, vraćajući se kući, primjećuju, da je kod nas sve nešto drugačije; staze i drumovi, kolibe, sela i gradovi, pa napokon same životinje i ljudi. Kao da smo se mahom stvorili u zemlji bajke tisuću i jedne noći; sve je nekako u minijaturi raspoređeno jedno do drugoga, u jednom nepravilnom, šarolikastom, čarobnom kaosu, sve jedno raznovrsnije od drugoga, a cjelina, kao da je usko izrasla uz onu romantičnu divnu prirodu i kao da je iz nje nikla. Nigdje one šablonske pravilnosti i umorne jednoličnosti. Ova interesantna slika, koja se pred nama otvara, taj sticaj Zapada i Istoka, osvaja nas od prvog trenutka, zanima i očarava svojom ljepotom,. To što je strana turistička literatura o našim krajevima već odavno otkrila i opisala, to većina našeg naroda, jošte danas ne razumije, ne shvaća, pa zato i ne mari“.
Na kraju teksta dr. Jozef Salom je istakao:
„Moja je patriotska dužnost da skrenem pažnju svih praktičnih ljekara u našoj Kraljevini na Banju Ilidžu, da ih upozorim na to lječilište prvog reda u našoj državi, u koje mogu slati svoje bolesnike na liječenje i oporavak. Oni će time učiniti patriotsko djelo, podupirući domaće banje, a osvjedočen sam, da se neće pokajati ni ljekar ni bolesnik“.
Sadržaj i poruke dr. Saloma su bili razlog da postavim sebi pitanje, da li je zaista komplicirano i teško voljeti svoju zemlju i njene ljude, pa čak iako se ta zemlja zove Bosna i Hercegovina. A ona je uvijek bila prostor na kojem su se ljudi susretali, okupljali i obogaćivali, ali i mjesto gdje su se mnogobrojna civilizacijska i kulturna postignuća različitih prostora sučeljavala.
Unatoč tome, Bosna i Hercegovina i njeni ljudi su uvijek zadržavali neku posebnost, ali su istodobno i sve novoponuđene vrijednosti smještali u neku eksternu memoriju i stavljali na raspolaganje svima kojima su potrebne. A odgovor na postavljeno pitanje može glasiti, Bosnu i Hercegovinu nije teško voljeti, ali jeste malo komplicirano.
Namik Čolaković, prof. dr. ekonomskih nauka