Skip to content Skip to footer

KOLUMNA: Država blagostanja

Namik Čolaković

Pojam blagostanja čovjeka podrazumijeva njegov vlastiti osjećaj ugodnosti, prijatnosti, komfora i svega onoga što mu predstavlja zadovoljstvo i čini ga sretnim.  Društvo u kojem žive sretni ljudi  naziva se društvo blagostanja i neki od njegovih ključnih ciljeva su osiguravanje hrane, prostora za stanovanje i posao. Kad se takvo društvo organizira i ujedini pod zajedničkim političkim sistemom nastaje država blagostanja u kojoj potreba i nedostatak postaju vrlo značajni, jer je takva država protkana idejom da se sve potrebe zadovolje i da nikome neće ništa nedostajati.

Koncept ”države blagostanja” obavezuje državu da garantira građanima, ne samo elementarnu sigurnost i politička prava, nego i socijalnu i ekonomsku sigurnost. Takva država treba učestvovati u aktivnostima koje trebaju osigurati svim stanovnicima da uživaju makar minimalne standarde življenja, zdravstvene zaštite, zaštite kod nezaposlenosti, bolesti, starosti, radne nesposobnosti. Čovjek ima velika očekivanja od tako koncipirane države i ta očekivanja su se transformirala u ideale, izražene kroz nadu da će im biti dostupno sve što ono što očekuju.

U kontekstu toga je generiran pravac ekonomske misli koji istražuje teorijska načela, uvjete i metode kojima politička zajednica može ostvariti i povećati opće blagostanje svojih pripadnika, kako poticanjem razvoja, tako i redistribucijom dohodaka i tereta između pojedinaca i socijalnih skupina. Ekonomija, kao društvena nauka, nedvojbeno promatra čovjeka kao socijalno biće, baveći  se istraživanjem pravila i vještina upravljanja imovinom radi postignuća najveće koristi uz najmanju žrtvu. Ukoliko se pod blagostanjem podrazumijeva činjenica da pojedinac ili društvo ima više materijalnih sredstava, najčešće novca, u odnosu na prosjek, smatra se da tom pojedincu odnosno društvu, u materijalnom smislu, ništa ne manjka.

 Može se postaviti jednostavno pitanje: da li postoji država blagostanja, odnosno postoje li savremene države koje su se ponajviše približile tom idealu? Ono što se može naći u dostupnim bazama podataka i različitim službenim publikacijama su uglavnom makroekonomski parametri, na osnovu kojih se mjeri bogatstvo neke države. Jedina institucija koja se fokusirana na mjerenje blagostanja i prosperiteta je Institut Legatum. Istraživanja ovog instituta obuhvataju 96 posto svjetskog stanovništva i 99 posto svjetskog BDP i publiciraju se u ”Globalnom indeksu prosperiteta”.

”Globalni indeks prosperiteta” za 2018. godinu pokazuje da prvo mjesto zauzima Norveška, a slijede je Novi Zeland, Finska, Švicarska, Danska, Švedska, Velika Britanija, Kanada… Od zemalja regiona najbolje je plasirana Hrvatska na 41, Makedonija na 54, Srbija na 56, Crna Gora na 58. mjestu. Zanimljivo je da Bosna i Hercegovina nije rangirana u 2018. godini, a posljednji ranking je bio u 2015. godini i to na 86. mjesto od 142 zemlje svijeta.

U sklopu utvrđivanja globalnog indeksa prosperiteta se koriste različiti kriteriji: privreda, poduzetništvo i mogućnost pokretanja biznisa, državna uprava, obrazovanje, zdravstvo, sigurnost, individualne slobode, okoliš i društvene vrijednosti. Posebnu pažnju izaziva sintagma društvene vrijednosti, koja u metodološkom smislu odražava  društvenu koheziju i socijalno povjerenje, gdje je prilikom istraživanja neposredno vršen uvid koje su institucije, socijalne mreže i društveni odnosi povezani s nivoima blagostanja i visinom nacionalnog dohotka. Praksa društava sa izraženijim socijalnim kapitalom pokazuje da su ona  demokratičnija, institucionalno stabilnija i ekonomski prosperitetnija i u njima egzistiraju pravila koja svi poštuju. Stvaranje ambijenta povjerenja u današnjoj konstelaciji ekonomskih odnosa i dominaciji  tržišne ekonomije, podrazumijeva da pored osobnog postoji i društveni interes, kao svojevrsna moralna obligacija i osjećaj prema zajednici, gdje se i u uvjetima najsurovijeg tržišta generiraju pozitivni društveni efekti.

Analitički pogled na rangiranje društvenih vrijednosti u Bosni i Hercegovini i to iz perioda kad je ona bila na listi  ”Globalnog indeksa prosperiteta”, pokazuje da je postoji manjak povjerenja u društvu, a manjak povjerenja dovodi do slabljenja socijalnih veza i društvene kohezije. To je uzrokovalo preoblikovanje ideala socijalnog napredovanja, koji  je danas usmjeren na političko angažiranje i otklon prema opciji koja će im osigurati zapošljavanje u javnom sektoru i sigurnu plaću. Uzori mladih su postale zvijezde reality programa… Stoga je i postojeća distanca od današnjeg stanja u  BiH do države blagostanja velika i da bi se smanjila treba se mnogo promijeniti. Da bi se došlo do promjena mora se puno raditi i učiti, a primjera kako sve unaprijediti ima u svijetu. Od boljih se treba učiti…

Leave a comment

0/100