Imao je samo 14 godina kada je potpisao svoj prvi profesionalni ugovor. Počeci košarkaške karijere vežu ga za Sloveniju, potom je otišao u Hrvatsku, a danas je zvijezda NBA lige i nastupa u dresu Portland Trail Blazersa
Rodom iz sela Svojat kod Živinica, dvadesetčetverogodišnji Jusuf Nurkić ponovo je zaigrao za košarkašku reprezentaciju BiH u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kini, a ekskluzivno za magazin Visit BiH govorio je o svojim košarkaškim počecima, životu u Americi, Bosni i Hercegovini kakvu je vidi danas…
Uzlazna putanja
– Sjećam se kada sam počinjao, bilo je veoma teško odvojiti se od porodice. Otići od kuće tako mlad i biti u jednom drugom sistemu, drugoj državi, drugačijoj kulturi, bilo je jako izazovno. Ali kada nešto novo počinjete, uvijek morate biti svjesni toga da krećete od nule. Najteže je naviknuti se na novi stil života, ali evo, tih deset godina za mene je brzo prošlo i generalno, imam samo lijepe uspomene iz tog perioda – kaže na početku našeg razgovora Nurkić.
Zbog obaveza koje ima u NBA, u BiH ne dolazi toliko često koliko bi želio. Kontakt s porodicom i prijateljima održava preko Skypea i drugih internet aplikacija, ali zbog različitih vremenskih zona to nije uvijek jednostavno.
– Ljudi koji me poznaju, koju su meni bliski i važni, znaju kako izgleda moj program i da to zahtijeva mnogo razumijevanja i uvažavanja. Generalno, pokušavam svakog ljeta biti tu mjesec-dva… Svima bih preporučio da dođu i vide Bosnu i Hercegovinu. Teško je to objasniti ljudima dok ne dođu ovdje i sami ne dožive BiH. Na fotografijama sve izgleda prelijepo, ali strancima su, recimo, često problem loši putevi, neuvezanost aviolinija… Ipak, svi moji prijatelji iz SAD-a su oduševljeni mjestima koja sam im pokazao ovdje i već ih se “prijavilo” nekoliko koji će sigurno doći dogodine – priča bh. košarkaš.
Nurkić je ratno dijete – rođen je u augustu 1994. godine, dok je u BiH uveliko bjesnio rat. Iako je bio suviše mlad da bi se nečega sjećao iz tog vremena, u jednom intervjuu priznao je da mu se danas često plače kada dođe u svoju zemlju, jer ima osjećaj kao da su ljudi negdje “zaglavili” i da se ništa ne mijenja.
– Kada sam to rekao, više sam mislio na cijeli taj put koji sam prešao od malog sela Svojat u kojem sam rođen, do Amerike, gdje sam danas. Pomislim kako sam bio još dijete kad sam otišao, a napravio sam toliko toga što mali broj ljudi može reći da je napravio. A Bosna ko Bosna… Znamo svi kako je bilo prije 23 godine i šta se sve dešavalo, nema potrebe spominjati ko je kriv i zašto je to tako. Ali definitivno mislim da je BiH danas u jednoj uzlaznoj putanji – svugdje vidite da se nešto gradi, stalno niču neki novi objekti, dolaze nove firme i to je dobro. Nažalost, s druge strane, omladina, doktori, prosvjetni radnici i mnogi drugi odlaze iz zemlje i to je ono što je negativno – govori Nurkić.
Ponosan na sve
Na kraju, pitali smo ga šta smatra svojim najvećim profesionalnim, ali i životnim uspjehom do sada.
– Sve što sam postigao – spremno odgovara.
– Moja životna priča je jako sadržajna i u nekom narednom periodu, za tri do pet godina, planiram napisati knjigu o tome. Ponosan sam na sve što sam napravio za sebe, za moju porodicu, ali i za cijelu Bosnu i Hercegovinu, čiji sam ambasador u svijetu. I mislim da sam dobar ambasador – zaključuje Nurkić.
