Prilično visoke i neuobičajene temperature u decembru nisu donijele očekivani bijeli pokrivač u nižim krajevima BiH. S druge strane, na planinama je do kraja godine pala manja količina snijega, što je otežalo i početak zimske turističke sezone u našoj zemlji. Temperaturna inverzija donijela je sunčano i toplije vrijeme na planinama, pa je u nizinama stvoren pokrivač od magle i smoga.
Ovakve pojave nisu neuobičajene, ali svi smo očekivali snijeg u nižim predjelima, kažu meteorolozi. Sve ovo pogodovali je za odlazak na planine i uživanje u suncu, snježnim radostima, ali i čistom zraku. I naša ekipa krajem decembra uputila se u dvije planine u okolini Sarajeva, Bjelašnicu i Visočicu, te uživala u zaista prekrasnim prizorima plavog neba i čistom snijegu.
Selo legendi
Očaravajući prirodni pejzaž dočekuje vas kada krivudavim putem iz bjelašničkog sela Šabići stignete u Umoljane, živopisno selo bogato kulturno-historijskim naslijeđem i smješteno na nadmorskoj visini od 1.353 metara.
Ono po čemu su Umoljani poznati svakako je vijugavi Studeni potok i okamenjena aždaha. Prema legendi, aždaha je izašla iz kanjona Rakitnice, koji je udaljen tri kilometra od sela i prošla kroz Studeni potok vijugajući s namjerom da pojede stanovništvo.
Kada su je primijetili, stanovništvo se povuklo na brdo Pošiljak i počeli moliti i umolili su da se aždaha okameni. Sada se na tom mjestu može vidjeti oblik te okamenjene nemani, kaže legenda.
Na brdu iznad Umoljana nalaze se i višestoljetni katuni koje su stočari koristili kao sklonište tokom ispaše njihove stoke. Sve ovo dovoljno je da vas zaintrigira i da posjetite Umoljane i uživate u snijegu i čistom zraku.
Drugi dan posjetili smo Visočicu. Ova planina, “uglavljena” između Bjelašnice, Prenja i Treskavice, kompleks je grebena i vrhova, s kojih se pruža veličanstven pogled ka navedenim planinama, ali i kanjonima Rakitnice i Ljute. Kažu i da je to prirodna granica između Bosne i Hercegovine. Neki se ne složu s tim, ali su ipak svi složni da je ona jedna od najljepših bh. planina.
Crveni kuk
Automobilom smo stigli do naselja Sinanovići, a visok snijeg i neočišćena cesta primorala nas je na pješačenje od neka četiri kilometra kroz šumu. S cijelim putem prate nas vrhovi Visočice prekriveni snijegom – Mokre stijene, Puzim, Vito…
Kroz snijeg visine i do 40-ak centimetara probijali su se i brojni planinari koji su željeli osvojiti jedan od najatraktivnijih vrhova – Crveni kuku. Čist zrak i sunce koje je za ovo doba godine poprilično jako pržilo jednostavno su nas tjerali naprijed.
Cijeli prizor više je ličio na prolječe kada se snijeg topi i pravi brojne potočiće koji se slijevaju s strmih kamenitih brda, a putem se mogao čuti i cvrkut ptica. Dok idete prema Crvenom kuku prolazite pored brojnih izvora čiste, planinske vode što vam može itekako dobro doći. Ali pazite, prilično je hladna.
