Stari grad Vidoški u Stocu utemeljen je u petom i šestom vijeku, u vrijeme bizantskog cara Konstantina koji je u Stocu izgradio tvrđavu s ciljem zaštite njegovih trgovačkih karavana koji su išli sa zapada prema istoku, prema nekadašnjem Bizantu.
Nakon cara Konstantina, grad je bio zapušten, sve do dolaska Slavena u osmom i devetom vijeku, a u 14. i 15. za vrijeme hercega Stjepana Kosače, doživio je svoj srednjovjekovni procvat. Grad su 1471. godine osvajile Osmanlije i on dobija današnje konture sa svim tvrđavama, zidinama i kulama. U 17. vijeku grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.
Udari groma
Venecija je 1718. godine pokušala osvojiti grad i proširiti svoju republiku na istok, ali u svojim namjerama nije uspjela ni tada, a ni nakon 50 godina. Za vrijeme hercegovačkog ustanka 1888. godine austrougarska vojska osvojila je grad „na juriš“ i u njemu ostala do 1918. godine.
Ovaj grad po svojoj površini bio je najveći u BiH, a u njemu je bilo sjedište Ali-paše Rizvanbegovića, odnosno hercegovačkog pašaluka, za vrijeme bosanskog ustanka.
O osmanskoj posadi nema nikakvih sigurnih podataka prije početka 18. vijeka. Memibegović opis Bosanskog pašaluka govori i o Stocu. To mjesto u doslovnom prevodu glasi: „Stolac je obzidan grad, ali gotovo nenaseljen, nad jednim brdom na podnožju kojega u ravnici ima dosta sela, koja, zajedno s gradom, mogu dati 150 boraca“. Prema ovom opisu, grad ima oko 600 kuća. „Sredinom teče rijeka imenom Bigava sa 180 mlinskih kolesa“. Kako ovaj popis ne spominje ni age ni dizdare u Stocu, to je grad bio bez posade.
Godine 1664. u Stocu je boravio Evlija Čelebija. U njegovom opisu Stoca nema spomena gradu ni posadi. To ne znači da Vidoški nije postojao bar u ruševnom stanju, ali posade nije imao. Evlija Čelebija spominje utvrđene kule uz pojedine kuće. Za Kretskog i Bečkog rata (1645-1660. i 1683-1699) udarale su Mletačke čete na Stolac. Kako su nakon mira u Karlovcima sagrađeni i prošireni gradovi u Mostaru, Ljubinju, Trebinju… vjerovatno je tada popravljen i proširen stari grad Vidoški i u njega stavljena posada s dizdarom na čelu, a u isto doba ustrojena i Vidoška kapetanija.
Ono što se zna, u ovaj je grad dva puta udario grom i zbog eksplozije baruta oba puta je grad stradao. Prvi put se to desilo 1757. ili 1758. godine. Odmah je popravljen jedan dio grada, kako se to vidi iz natpisa na jednoj kuli gdje je urezana 1758.-1759. godina, a ostale su popravke obavljene nešto prije maja 1768. godine.
Nacionalni spomenik
Nakon ove popravke grad je zadobio onaj oblik, kakav je imao i kasnije. Grad je imao sedam kula spojenih do dva metra debelim zidovima. Tako ga opisuje i jedan francuski časnik, koji je 1806. godine posjetio Stolac, samo ne spominje broj kula, nego kaže da ih je više. U ovome je gradu bila jedna džamija, više čatrnja, kula za municiju i više stambenih zgrada.
Osim dizdara u gradu je stanovao i kapetan. Drugi put je grad udario grom 1840. godine, a tri godine kasnije popravio ga je hercegovački vezir Ali-paša Rizvanbegović. Od 1808. do 1810. branio se iz ovog grada kapetan Mustafabeg Rizvanbegović, protiv koga se Stolac pobunio. Godine 1832. uzaludno je ovaj grad opsjedala vojska Husein-kapetana Gradaščevića, koja je bila poslana protiv Alijage Rizvanbegovića.
U augustu 1878. uspostavljena je austrijska uprava. Stari grad je 1883. godine gotovo u potpunosti popravljen, a 1888. godine je izgrađena i moderna tvrđava, smještena iznad one koja je postojala u periodu osmanske uprave. Historijsko područje – Stari grad Stolac proglašeno je 2003. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
