Inovacijom se smatra način na koji se može povećati komparativna prednost i utjecati na osiguranje rasta poslovnog subjekta ili ostvariti povećanje profitabilnosti. U fokusu inovacije je kreativno razmišljanje i inventivnost. To je posebno važno u oblasti turizma, gdje je neophodno permanentno prilagođavanje i inoviranje ponude, jer turisti ili općenito konzumenti turističkih usluga, neprestano podižu prag i traže proizvode ili usluge višeg kvaliteta, nove proizvode i doživljaje.
Rad u turizmu je postao mnogo kompleksniji i menadžeri se suočavaju s novim izazovima, jer moraju percepirati način na koji se inovacija usvaja i koristi. Pred njima je zadatak da proniknu u suštinsku ulogu inovacija i njihovog utjecaja na poboljšanje poslovnih procesa i odnosa sa krajnjim korisnicima, koje u konačnici dovode do poboljšanja ukupnih efekata poslovanja…
Sve je to razlog da se perspektive razvoja turizma temelje na pronalaženju novih izvora rasta koji mogu utjecati na uspješnu poslovnu i razvojnu politiku i razvijanje ponude s originalnim sadržajima, kontinuiranom primjenom inovacija i općenito povećavanjem konkurentskih prednosti turističkih destinacija.
Iznimnu važnost u razvoju turizma predstavljaju njegovi multiplikativni efekti, jer ovaj sektor ima znatan utjecaj na uslužni sektor i industriju. Pri utvrđivanju multiplikativnih efekata mora se uzeti u obzir da se novac koji su strani turisti potrošili u ugostiteljstvu, trgovini, saobraćaju i komunalnim djelatnostima, prelijeva u industriju, poljoprivredu…
Premda brojne barijere ometaju ekonomsko napredovanje BiH, evidentni su izraziti pozitivni pomaci u razvoju turizma, koji se čak mogu kvalificirati i kao jedna vrsta turističkog buma. Međutim, u odnosu na raspoložive, ali još neiskorištene, prirodne i kulturne potencijale, očigledno je da je samo manji dio tih potencijala stavljen u funkciju.
Primjeri država sa sličnim geografskim, klimatskim i kulturološkim karakteristikama, koje su u svoju ponudu uvrstile veći opseg turističkih resursa, pokazuju da se u BiH sigurno može poboljšati ovaj sektor kroz sadržajnije razvijanje turističkih destinacija i unapređenje rada hotela i turističkih preduzeća.
Neophodan je pristup u kojem inovacije neće biti samo tehnološkog karaktera, nego to trebaju biti promjene u ponašanju preduzeća, ali i društvene zajednice u odnosu prema turizmu. To podrazumijeva da inovacije uporedo budu zastupljene u sferi proizvoda, procesa, menadžmenta i logistike.
Naravno, dio tog procesa pripada i institucionalnim promjenama, gdje je postoji potreba za reformom finansijskih poticaja koji restrukturiraju koncepte socijalnog ili zdravstvenog turizma, destinacijske menadžment sisteme i jedinice koje kontroliraju pristup turističkim područjima, te osnivanje kreditnih institucija i prilagođavanje uslova za kreditiranje turističkih investicija.
Što prije prihvatimo činjenicu da je glavna barijera kvalitetnijem razvoju turističkog sektora nedovoljno razumijevanje globalnih trendova i dinamike promjena koje nameću i stalne potrebe za tehnološkim, organizacijskim i socijalnim inovacijama, prije ćemo učiniti veliki iskorak prema stvaranju mnogo bolje i cjelovitije turističke ponude BiH.
A inovacije ne dolaze kao posljedica propagandnih akcija, političkih govora, održavanja nekih kongresa ili simpozija, zvučnih kampanja i godina inovacija, nego kao rezultat opće društvene klime, koju čini sistem vrednovanja rezultata rada i ostvarenih ciljeva, a ne zadovoljavanje birokratskih formalnosti.
Čini je i politika upravljanja ljudskim potencijalima koja se mora temeljiti na sposobnim, a ne na podobnim, koja će omogućiti sposobnima da rade i rukovode na način koji će dati korisne rezultate potrebne za napredak društva. Preciznije iskazano, inovacije nastaju kao rezultat djelovanja kreativnih, sposobnih ljudi u dinamičnom i poticajnom društvu, što je u suštini i naš osnovni cilj. Do sada nismo dovoljno uspjeli, ali ne smijemo odustati.
Namik Čolaković, prof. dr. ekonomskih nauka
