Kada je 1994. godine, kao izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, u Njemačkoj počeo raditi u jednoj pizzeriji, Sead Mujanić ni slutio nije da će mu to postati i ostati zanat kojim se i danas bavi. Jedina razlika je to što ovaj diplomirani ekonomista već 18 godina, ljubiteljima ovog planetarno popularnog specijaliteta, pizze priprema u Sarajevu.
A sve je počelo 1999. godine, po povratku iz Njemačke kada je Sead otvorio prvu pizzeriju u glavnom gradu naše zemlje, u naselju Ilidža i nazvao je „Piccolo Mondo“.
Izbjeglištvo u Njemačkoj
– Poslije je uslijedila još jedna, pa još jedna… Posao je ubrzo prerastao u porodični biznis. Danas imamo tri pizzerije, jednu u blizini centra Sarajeva, za koju smo zaduženi snaha i ja, drugu na Bjelašnici koju vodi jedan sin, a treća je u Austriji u Klagenfurtu, za koju je zadužen stariji sin – objašnjava Mujanić.
Pripremu dobre pizze Sead je naučio u izbjeglištvu u Njemačkoj kada se zaposlio u jednom renomiranom hotelu, čiji su vlasnici bili Italijani. Prvo je, kaže, supruga počela raditi, a onda su i njega primili da ga obučavaju za pizza majstora.
– Sve što znam naučio sam od tih ljudi, a onda sam se sa suprugom, nakon šest godina, vratio u Sarajevo i odlučio nastaviti ono što su me Italijani naučili. Naravno, i mi smo se potrudili, pa neke recepture “dotjerali“ našim tajnim sastojcima, i neke pizze digli na veći nivo. Dugo sam radio na nekim recepturama, ali trud se na kraju isplatio – priča Mujanić.
Tajna dobre pizze je u dobrom tijestu i sosevima, uravnoteženoj količini namirnica koje se stavljaju, ali i svježem i na našim prostorima uzgojenom povrću i začinima, suhom mesu kojeg suše naši majstori za dobru pečenicu…
Naravno, nije nam otkrio sve detalje, ali kaže kako dobro tijesto zavisi od vrste brašna, a i načina razvlačenja.
– Tijesto razvlačim na tradicionalan način, uz korištenje drvene oklagije, a ne rukama kako danas većina majstora za pripremu pizze radi. Osim toga, u blizini Sarajeva imam imanje na kojem uzgajam paradajz od kojeg pravim soseve, ali i začinsko bilje. Dobro je kada čovjek ima mogućnost znati odakle te namirnice dolaze – govori Mujanić.
Otkriva nam kako je za pripremu dobre pizze potrebno 10 do 12 minuta.
Jutarnji ritual
– Svako jutro pravim novo tijesto i nove soseve. Sada mi je lakše jer imam i radnike koje sam obučio da pripremaju pizzu, ali ipak ja sam tu svako jutro da probam pripremljene tijesto i umake. Ljudi su navikli na dobar okus i zbog toga nam se vraćaju, zato ne bih želio da nekoga iznevjerim. To, naravno, radim i zbog sebe jer sam tako ja naučen, pa želim da to prenesem i na svoje osoblje – kaže Mujanić.
Gosti u Seadovom ugostiteljskom objektu mogu probati 27 vrsta različitih pizza. Svaka je po nečemu specifična i drugačija, ali ono što je najvažnije, svaka je specijalitet za sebe i tražena od gostiju.
– Mislim da će i oni najizbirljiviji naći nešto za sebe. Naravno, Sarajlije najviše vole capricciosu, ali tu su i mnoge druge, sa pečenicom, gljivama, morskim plodovima… – ističe on.
Seadove pizze probale su i mnoge poznate ličnosti, od političara, i domaćih i stranih, univerzitetskih profesora, do pjevača, glumaca, sportista… Od mnogih je, kaže, čuo samo jednu rečenicu – da nisu probali bolju pizzu u Sarajevu.
– Mogu se pohvaliti da su moji gosti bili Bakir Izetbegović, Madeleine Albright, Haris Silajdžić, Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić, Josip Pejaković, Emir Hadžihafizbegović, Halid Bešlić, Enes Begović… – prisjetio se Mujanić na kraju razgovora nekih imena.