Lokalitet Vrela Mošćanice i njegovu ljepotu stare Sarajlije su još u doba Osmanlija koristile kao izletište. Mnogo je manje od Vrela Bosne, ali po ljepoti nije bilo razlike. Do Vrela Mošćanice dolazi se preko Faletića, prođe se Dom Faletići i skretanje za mezarje i skrene desno prema Vrelu.
Nakon par stotina metara je restoran i gazdinstvo Pucan (poznato po dobroj janjetini, a snabdjevaju jogurtom i kajmakom dobar dio ćevabdžinica na Baščaršiji), a potom relativno uskom cestom i do restorana Vrelo Mošćanice. Još malo dalje je samo područje Vrela, koje običnim posjetiteljima nije dostupno jer je ograđeno kao vodozaštitno područje.
Naselje Vratnik
Mošćanica je nekada tekla niz Vratnik. Kako!? Legenda kaže da je Sultan Fatih po dolasku na Bakije (Vratnik), na samom prevoju upitao vlasnicu da li bi preko njene avlije i bašće mogao pustiti vodu s izvora (Faletići) da teče dan i noć. Nakon vremena, pitala ga “pa što ne prestaje?“
-Eh, dogovorili smo se dan i noć – odgovorio je.
Kako dolaskom Osmanlija u Bosnu počinje intenzivniji razvoj grada Sarajeva pojavljuje se i potreba za pitkom vodom. Počinje izgradnja javnog vodovoda i javnih česmi, a za tu namjenu je, zbog svoje blizine i nedirnute čistoće, bila najpogodnija rijeka Mošćanica. U periodu od 1478. do 1540. godine bosanski sandžakbeg Skender-beg je, za potrebe tadašnjih stanovnika, prema gradu u dužini od tri kilometra sproveo jedan rukavac rijeke Mošćanice preko naselja Vratnik.
Poznati arhitekta i hroničar Sarajeva Mufid Garibija ističe kako je ime Mošćanica nastalo od riječi mošus, jer je stanovništvo grada primijetilo poseban miris vode zbog krečnjaka koji joj daje i boju.
-Upravo se oko Mošćanice i njenog vrela napravilo selo Faletići, odnosno “hvale vrijedno” ili “pohvalno”. U kratkom razdoblju polugodišnje gradnje vodovoda Mošćanica, Austro-Ugari su napravili i kamene rezervoare, lijepo uklopljene u prostor. Najveći među njima bio je na Jekovcu i imao je zapreminu od 1.100 kubnih metara. Iz tih rezervoara koristila se voda za piće, čišćenje i za održavanje kanalizacijske mreže. Posebna je Mošćanica, nije to obični vodopad, njen izvor izlazi iz pećine, ispod Hreše, područje je nepristupačno za istražiti. Upravo rezervoar Mošćanice, koji ima blago zavijen tunel, dug više od 50 metara, prokopan je, a onda obložen tesanim krečnjakom po svodovima i stazom do vrela u tunelu, kao i malim koritom – navodi Garibija.
Impozantna građevina
Prema njegovim riječima, ta impozantna građevina, oblikovana u tesanom kamenu, jedinstvena je prilika u Sarajevu i samo su je rijetki vidjeli. Toliko se vodilo računa da su na jednom mjestu Austro-Ugari napravili rupu u stropu tunela i prirodnom svjetlošću obasjali dva slapa Mošćanice kako bi dispečeri mogli klapnom, prema potrebi, preusmjeravati Mošćanicu prema rezervoaru, odnosno prema potoku.
U rezervoaru na samom izvorištu uzet je jedan dio vode u gradski vodovod koji je i danas u funkciji. Ostali dio vode iz rijeke Mošćanice protiče kroz baštu sadašnjeg restorana Vrelo i ide dalje kroz Faletiće. Po pričama nena i djedova iz ovog kraja, putem korita rijeke bilo je više vodenica koje su vremenom ugašene, pa su tako Mošćanicu tek sada ponovno u restoranu iskoristili za pogon vodenice, prve u Starom gradu i navodnjavanje ribnjaka.
Svake prve subote u februaru se, već šest godine unazad, baš na ovom mjestu pravi tradicionalna bosanska poslastica ćetenija. Na vodenici se melju se razne žitarice, ječam, kukuruz, raž, pšenica, a posjetiteljima restorana nude samo domaći proizvode pravljene od brašna tog mlina koji na starinski način melje žito. Očarani ljepotom Vrela Mošćanice, o njoj su pjevali i takvi doajeni sevdalinke kao Zaim Imamović ili Zehra Deović.
Autor: Tarik Dreca
