Hana Salihović je mlada operna solistica iz Sarajeva. Prije dvije godine je magistrirala na Odsjeku za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu u klasi profesorice Vedrane Šimić. Već tokom studija ostvarila je solističke uloge u Operi u Narodnom pozorištu u Sarajevu.
-Obožavam biti na sceni, u kostimu, pjevati i uživati u divnoj muzici. Presretna sam zato što mislim da imam najljepši poziv na svijetu – kaže Hana u intervjuu za magazin Visit BiH.
Ispričaj nam svoju priču, kako si počela s pjevanjem i šta te privuklo ovoj vrsti umjetnosti? Da li potječeš iz muzičke porodice?
– Obzirom da ne potječem iz muzičke porodice, neobično je da je sve nekako počelo. Ljubav prema operi sam izrazila kao jako mala, ali mislim da me se tada nije uzelo puno za ozbiljno jer sam imala oko tri godine. To je i normalno. Počela sam svirati klavir sa šest godina nakon čega sam i upisala klavir u nižoj muzičkoj školi, a najsretnija sam bila kada smo u trećem razredu dobili predmet hor i kada sam mogla pjevati. Ali momenat koji me definitivno opredijelio za operu je bio kada sam zadnju godinu niže i osnovne muzičke škole dobila priliku pjevati u dječjem horu u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo, u operi Carmen. Tada sam se definitivno zaljubila u takvu vrstu umjetnosti i u sve što ona sa sobom nosi. Zaljubila sam se u pjevanje, glumu, scenski pokret, kostime, scenografiju… Osjetila sam jednu uzvišenost takve umjetnosti, izraza emocija i priče. Nakon toga nije bilo upitno da li ću upisati solo pjevanje u Srednjoj muzičkoj školi i, naravno, nakon toga Odsjek za solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu.
Sjećaš li se svog prvog nastupa pred publikom? Je li to bilo prije, tokom ili poslije školovanja? Da li je bilo straha i treme?
-Sjećam se skoro svakog svog nastupa, a počela sam aktivno nastupati već od druge godine srednje škole. Tu sam jako zahvalna svojoj tadašnjoj profesorici Sanji Vilov-Bejdić koja me odmah gurnula u vatru, tako da kažem, jer sam jedino tako mogla da se dalje “treniram” za scenu. Na sceni pjevač najbolje upoznaje samog sebe. Nakon srednje škole sam na prvoj godini Akademije i dalje nastavila da nastupam, a imala sam i nastupe van granica BiH. Tu sam isto jako zahvalna svojoj profesorici i mentorici Vedrani Šimić koja je nastavila da me gura u tom pravcu, znajući koliko je to važno za jednog mladog pjevača koji tek uči, jer ranije to nije bila tako česta praksa. A što se tiče treme, ona je uvijek tu u određenoj dozi i dan danas pred bilo koji javni nastup, što nužno ne znači nešto loše. Takva pozitivna količina treme, složit će se mnogi umjetnici, služi kao dodatni pokretač i motivator da na sceni damo maksimum od sebe i sve svoje najbolje kvalitete. Ali moram reći da mi je najdraži nastup bio kada sam na drugoj godini Akademije debitirala u Operi Narodnog pozorišta, u ulozi Lije u dječjoj operi “Ježeva kuća”, pred najboljom publikom na svijetu – djecom.
Imaš li trenutno stalni angažman nakon diplomiranja?
-Magistrirala sam na Odsjeku za solo pjevanje 2022. godine, nakon čega sam i od ranije čest gostujući solist sarajevske Opere, što znači da još nemam stalni angažman. Nadam se da će i na tom planu u Operi doći do promijena i otvaranja novih radnih mijesta, jer nas ima puno mladih aktivnih i talentiranih pjevača i dirigenata koje bi bilo šteta ne zaposliti.
Možeš li nam nabrojati svoje najznačajnije angažmane i uloge u karijeri?
-Mislim da moji značajni angažmani i uloge tek dolaze, ali do sada mi je značajnija uloga bila uloga Kupidona u operi “Orfej u podzemlju” za koju sam dobila i nagradu Narodnog pozorišta Sarajevo za najbolju mladu solisticu. Tu sam od početka do kraja učestvovala i uživala u divnom procesu stvaranja jedne predstave. A isto tako mi je jako značajan bio i moj prvi, tako da se izrazim, zvanični nastup sa Sarajevskom filharmonijom na koncertu “Mlade nade opere” gdje sam uživala nastupajući zajedno sa svojim mladim kolegama. Voljela bih da se takvo nešto ponovi.
Ko ti je najviše pomogao i trenutno pomaže u profesionalnoj karijeri?
-Mogu reći da sam blagoslovljena jer sam uvijek okružena ljudima koji su od početka u meni prepoznali potencijal i talenat i koji su me podržavali sve do dan danas. Ali među svima njima sam ostala i ostat ću najzahvalnija svojoj profesorici Vedrani Šimić koja se najviše zalagala za mene, vjerovala u moje sposobnosti i uvijek nesebično dijelila sa mnom svoje veliko znanje i umijeće. Pjevačima je jako važno imati svog mentora sa kojim će da rade i kome vjeruju da im govori najbolje stvari za njih. Tako ja i dan danas idem na časove pjevanja kod svoje profesorice, savjetujem se oko programa za nastupe i raznih drugih stvari. Također sam u profesionalnoj karijeri uvijek imala i imam veliku podršku uprave Narodnog pozorišta Sarajevo, koja će se nadam se samo dalje nastaviti.
Ima li BiH i Sarajevo razvijen umjetnički senzibilitet za operu, pogotovo kod mladih ljudi?
-Primijetila sam da u interakciji s mladim ljudima u Sarajevu sve više osjetim zainteresiranost i želju za operom, veću nego ranije, mada opet mislim da se može puno više raditi na njegovanju takvog senzibiliteta i stvaranju jedne lijepe i zdrave navike odlaska u pozorište na operu ili koncert na kojem se izvodi operni repertoar. Sjećam se jednog nastupa s kolegom u Gračanici gdje smo izvodili operne arije i duete nakon kojeg nam je puno mladih ljudi prišlo da se upoznaju, slikaju i prenesu svoje oduševljenje jer prije toga nisu imali priliku uživo čuti operne pjevače. Mislim da je za kulturu u BiH jako važno ne ostati baziran samo na Sarajevo i druge veće gradove, nego putovati i po manjim mjestima i praviti koncerte, ne bi li se upravo dalje razvijao sluh i osjećaj za operu i solo pjevanje.
Veoma si aktivna i na društvenim mrežama. Može li to i koliko može pomoći u razvoju jedne mlade umjetnice, ali i razviti interes mladih ljudi za ovu vrstu umjetnosti?
-S obzirom da sam već ta generacija koja je jako mlada ušla u tok društvenih mreža, sasvim mi je prirodno biti aktivna i dijeliti svoje uspjehe, procese rada i druge stvari na njima. Ali danas je takvo vrijeme da skoro svi umjetnici koji rade i djeluju, na isti način sami sebe promoviraju i aktivni su na društvenim mrežama. One nama mladim umjetnicima, između ostalog, mogu biti od velike koristi u stvaranju kontakata, promociji, da smo u toku sa svim dešavanjima u svijetu opere. Često preko društvenih mreža saznamo za razna takmičenja, audicije i slično ili održavamo kontakt s kolegama iz inostranstva. S druge strane, snimanjem raznog sadržaja, na primjer “behind the scenes” kada je neki koncert ili opera u pitanju, možemo mlađe generacije dodatno zainteresirati i privući.
Koji su tvoji planovi i želje za budućnosti? Koji je tvoj profesionalni san?
-Moja želja je oduvijek bila da putujem, upoznajem nove ljude i da pjevam i radim s dirigentima, režiserima i pjevačima iz drugih zemalja. Voljela bih se ostvariti u ozbiljnijim glavnim ulogama, za početak u Sarajevu, a onda i vani. Bila bih najsretnija kada bih mogla raditi u svom gradu, u svojoj državi, a dalje se usavršavati i ići vani na audicije i neka gostovanja. A opet, kažem da se u životu nikada ne zna gdje možete završiti…
Imaš li neki hobi, kako najbolje odmoriš od napornog dana, nakon proba i nastupa? -Ja sam inače, pored toga što pjevam operu, i instruktorica yoge. Od svoje devete godine sam u yogi, a nekih četiri do pet godina sam aktivni instruktor. Yoga zauzima veliki dio mog života i jako mi puno pomaže u profesiji. Počevši od disanja koje mora biti svjesno, duboko i opušteno, pa sve do mentalne koncentracije kada sam na sceni. Pored yoge i aktivno treniram u teretani, a sve to doprinosi kondiciji i spremnosti odgovarati na, sad sve veće, zahtjeve režisera. A volim također puno da šetam i provodim vrijeme u prirodi kada god mogu. Sve to mi najbolje pomaže da se oslobodim raznog stresa i umora.
