Pandemija koronavirusa zatvorila je institucije kulture, ali ne i njihovu želju da budu uz publiku u teškim trenucima s kojima se bori cijeli svijet.
Baš kao i u ratnim okolnostima, teatri su i u novoj borbi za živote, postali sklonište za mozak. Samo su okruženje promijenili. Raskošne dvorane ostale su da čekaju na neka bolja vremena, pa su preuzeli ulogu digitalnih pozorišta, i umjesto publika njima, oni su došli publici u domove.
Došli su online putem kroz mobilne uređaje, laptope, tablete ili računare. Da pojasnimo, teatri na svojim društvenim platformama – Facebook i YouTube skoro svako večer, potpuno besplatno, prikazuju predstave koje su nekada bile, ili su još na njihovim repertoarima.
Blagodati online svijeta “iskoristili“ su i da se prisjete članova svojih ansambala kojih više nema, pa su u sjećanje na njih emitirali predstave koje su upravo oni obilježili – poput Žana Marolta, Nade Đurevske ili Zorana Bečića…
I Svjetski dan teatra, 27. marta, bio je svečan, onoliko koliko je mogao biti u okolnostima sa kojim se prvi put susrećemo. Zvaničnu poruku za ovaj veliki dan naslova “Pozorište kao svetilište”, napisao je pakistanski umjetnik Shahid Nadim.
-Pozorište ima tu ulogu, plemenitu ulogu, da ispuni čovječanstvo energijom i pokrene ga da se izdigne iznad ambisa. Ono može da uzvisi pozornicu, prostor izvođenja, u nešto sveto – poručio je Nadim.
Tokom pandemije rađali u se i novi projekti. Tako je grupa bh. umjetnika pokrenula online platformu #Otvori_pRozorište, namijenjenu djeci.
Putem zvaničnog YouTube kanala i Facebook stranice jednim klikom nudi ulazak u čudesni svijet igre, glume, kostimiranja, animiranja i pričanja priča, a pokrenuta je s ciljem poticanja djece, ali i odraslih da u uvjetima vlastite izolacije maštaju, igraju se i pričaju priče.
