Željeznička stanica Bistrik nalazila se na nekadašnjoj uskotračnoj „Istočnoj pruzi“ (Ostbahn), od Sarajeva ka Višegradu i Vardištu, s odvojcima za Foču/Miljeninu i Uvac/Priboj. Sagrađena je 1906. godine kada je i puštena u rad. Projekat za ovu zgradu je izradilo Tehničko odjeljenje Bosanskohercegovčkih državnih željeznica.
Zgrada bistričke stanice izgrađena je kao tipski projekat (ista ovakva stanična zgrada izgrađena je na Palama), nepoznatog arhitekte. Sa svojim naglašenim kosim krovovima i bogato obrađenim drvenim strehama, predstavlja primjer „alpskog ili romantičarskog stila“ arhitekture austrougarskog perioda.
Istočna pruga
Zgrada se nalazi u naselju Bistrik, na padinama Trebevića, u dijelu Starog Grada Sarajevo. Objekat je izgrađen na dominantnoj koti, čiji je prostor predstavljen u obliku platoa-ostrva, koji je ograničen frekventnim saobraćajnicama – glavnom gradskom zaobilaznicom, te ulicama Garaplina i Huremuša. S platoa ispred zgrade željezničke stanice pruža se široki pogled na grad.
Izgradnjom stanične zgrade, kao i njenih pratećih sadržaja – bifea, zgrade za upravitelja i skladišta tovarne građe, kao i izgradnjom nasipa, tunela i mosta, izgled stare mahale se potpuno izmijenio. Objekat je, pored čekaonice, imao i šaltere, prostorije za otpravnika i šefa stanice, jedan manji objekat za podmazivanje, punjenje vode, bile su postavljene i česme na stanicama sa vodom i manje skladište za ćumur. Izgradnjom staničnih objekata, ukupna slika ambijenta nije bila uništena, kompleks se relativno dobro uklapao u ukupnu sliku ovog dijela Bistrika.
Planovi za „Istočnu prugu“ prema Višegradu pokazivali su da ta teška trasa nije isplativa, jer je skupa i zahtjevna. Austrougarska monarhija, tadašnja velesila, nije se bojala upustiti u realizaciju strateški bitne rute, pa se insistiralo na toj dionici zbog logističke veze prema Srbiji, a kasnije je i u trgovinskom smislu značajno doprinijela ekonomskom jačanju naše države.
Historijski je dokazano i zapamćeno da se tada zemaljska vlada žalila monarhiji kako je to „preskup projekat“, pa su se obratili i caru Franji Josipu zbog velikog broja tunela i mostova. Na to im je on poručio: „Ako metar pruge košta i kilogram zlata, ima da je pravite“.
Prije ukidanja uskotračne pruge, njenu ljepotu pokazao je reditelj Hajrudin Šiba Krvavac u filmu “Valter brani Sarajevo” iz 1972. godine, gdje su se neke od ključnih scena odvijale upravo na Bistričkoj stanici i oko nje. Ukidanjem uskotračnih pruga 1978. godine to je sve nestalo. Ukidanjem „Istočne pruge“, stanična zgrada Bistrik je u potpunosti izgubila svoj osnovni značaj.
Do obnove koja je završena 2022. godine, stanična zgrada Bistrik bila je građevinski u lošem stanju, dijelom zbog ratnih djelovanja, a dijelom zbog neadekvatnih građevinskih intervencija. Objekat se koristio kao stambeni prostor, pretpjevši niz konstruktivnih zahvata, kako bi se dobilo pet stambenih jedinica za pet porodica.
Nacionalni spomenik
Postavljanjem pregradnih zidova za potrebe stambenih jedinica kao i interventnim zahvatima na fasadama u vidu novih ulaza i prozorskih otvora, bila je narušena njegova autentičnost. Jugoistočna, peronska fasada bila je posebno degradirana rušenjem drvenih stupova trijema i gradnjom zida sa novim neadekvatnim otvorima. Od ostalih dijelova kompleksa ostale su samo ruševine, dok je na mjestu gdje se nalazila pruga izgrađena saobraćajnica u vidu gradske zaobilaznice.
Zgrada stare Željezničke stanice na Bistriku 2006. godine, odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, proglašena je nacionalnim spomenikom. Obnova je počela u oktobru 2020, a svečano je puštena u ponovnu upotrebu 6. aprila 2022. godine.
Obnovljena Zgrada željezničke stanice podijeljena je u dva dijela, od kojih je jedan ugostiteljski prostor, dok bi drugi dio trebao biti muzejski, no prilikom našeg posjeta muzejska postavka inspirirsana filmom „Valter brani Sarajevo” na drugom spratu nije bila u funkciji.
Što se ugostiteljskog dijela tiče, ostvaren je „pun pogodak“, jer je u oktobru 2023. godine otvoren restoran iz turskog lanca „Mado“ koji ambijentalno i ponudom posjetiocima omogućuje ugodan boravak i uživanje u ovom historijski značajnom objektu.
Autor: Tarik Dreca
