KOLUMNA: Algoritam za promjene u javnom sektoru

Namik Čolaković
Namik Čolaković

Funkcioniranje javnog sektora je hronični problem svih država koje su prošle ili još prolaze tranzicijski proces, tako da je sve ono što što je detektirano kao sporno i negativno u tom procesu i što treba promijeniti, prisutno i u BiH. Većina tih nedostataka je već prepoznata, definirana i tematizirana u mnogobrojnim studijama, analizama, stručnim i naučnim radovima i ekspertskim mišljenjima, a odnose se prvenstveno na glomaznost i kompliciranost državne strukture i pratećeg administrativnog aparata, nerazumijevanja stvarne uloge javnog sektora u savremenom dobu, te nekorektnog i neprincipijelnog participiranja političkog establišmenta u okviru ove strukture.

Obzirom da je lepeza strukture javnog sektora vrlo kompleksna i široka, jer obuhvata javnu upravu s ministarstvima, agencijama, regionalnim i lokalnim organima uprave, javne ustanove, javna preduzeća i monetarne i nemonetarne finansijske institucije, to podrazumijeva da su istraživanja u ovoj oblasti specifična i izuzetno zahtjevna.

Općenito promatrano, sveobuhvatnija i studioznija istraživanja javnog sektora u svijetu pojavila su se u periodu ekonomske krize u 70-im godinama 20. vijeka. Tom prilikom je razvijeno nekoliko metoda analize učinkovitosti u javnom sektoru, a prvim analitičkim modelima se pokušavalo doći do saznanja  da li veći javni sektor i javni rashodi pridonose i povećanju društvene korisnosti i društvenog blagostanja. U godinama koje su slijedile, te analize i metode su se kvalitativno unapređivale i s makro i s mikro aspekata, pri čemu su makroanalitičke metode bile usmjerene na efikasnost ukupne javne potrošnje, a mikroanalitičke su tretirale potrošnju pojedinih kategorija javnih rashoda i determiniranje odnosa troškova i koristi u pojedinim budžetskim funkcijama.

U načelu se učinkovitost javnog sektora promatra kroz relaciju između fiskalnih davanja i količine javnih dobara naspram kvalitete javnih usluga, gdje je mjera efikasnog javnog sektora kvaliteta pruženih javnih usluga i proizvedenih javnih dobara. To navodi na zaključak da učinkovit javni sektor donosi korisnicima viši stepen kvaliteta pruženih javnih i niže cijene i vice versa.

Izdvaja se više područja socioekonomskih indikatora kojima se može utjecati na rast performanse javnog sektora i u to se svrstavaju administracija, obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura, distribucija dohotka, stabilnost i ekonomske performanse. Svaki od tih indikatora ima i subindikatore, pa na primjer indikator administracija sadrži subindikatore – nivo korupcije, birokratske procedure, kvalitet pravosuđa i nositelje sive ekonomije. Najveći dio indikatora vezanih za javni sektor se mjeri i rangira na nivou Svjetskog ekonomskog foruma u Indeksu svjetske konkurentnosti, gdje se svim zainteresiranim liderima iz javnog i privatnog osiguravaju nepristrane informacije, čime im se omogućava adekvatno oblikovanje njihovih strategija u skladu sa zahtjevima savremenog doba.

Proces tranzicije je pokazao da je u svim zemljama, koje su bile ili još jesu dio tog procesa, nužna promjena u javnom sektoru koja treba da osigura povećanje efikasnosti, pravednosti i jednakosti svih korisnika, ali i da postane temeljem uspostavljanja konkurencije u institucijama svih razina. Izazovi novog doba su usmjerili prema svim institucijama javnog sektora vrlo složene zahtjeve, kojim se postojeće stanje treba unaprijediti, a cijeli koncept tih promjena je u fokus stavio stvarne potrebe i zahtjeve korisnika. Postavlja se samo pitanje koliko je bh. društvo pripremljeno za takav zaokret, a očigledno je da bi obim potrebnih promjena zahtijevao radikalne zahvate.

Možda se recept krije u prihvatanju japanske kaizen filozofije i prakse kontinuiranog poboljšanja, zasnovane na konceptu koji, umjesto da odjednom generira velike promjene, kontinuirano pristupa poboljšanju i fokusira se na stvaranje malih poboljšanja tokom vremena. U konačnici bi ova mala poboljšanja bi mogla dovesti do željenih promjena. Tome u prilog mogu se navesti misli velikog britanskog i svjetskog državnika Winstona Churchilla: „Svakog dana možete napredovati i svaki korak može biti plodonosan. Ipak, pred vama će se protezati sve trajniji, uvijek uzlazan, sve bolji put. Znate da nikada nećete doći do kraja putovanja. Ali to vas, budući da ste došli ovako daleko, ne obeshrabruje, samo dodaje radost i veliča uspon“.

Facebook Komentari