Vjerski turizam u BiH: Višestoljetno mjesto susreta i suživota različitih naroda

Bosna i Hercegovina je već vjekovima mjesto susreta i suživota različitih naroda, a po svom bogatom vjerskom i kulturnom naslijeđu Bosna i Hercegovina spada među najbogatije države Evrope.

Vrelo Bune u Blagaju

U našoj zemlji vijekovima su prisutne tri velike vjerske zajednice a Sarajevo, kao glavni grad BiH, je zbog svoje vjerske raznolikosti poznato kao „evropski Jerusalem“. Također, Sarajevo je sjedište muslimanskog vjerskog poglavara, reisu-l-uleme, dabrobosanske Mitropolije pravoslavne crkve, te Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatoličke crkve u Bosni i Hercegovini.

STOTINE HILJADA VJERNIKA

Svaka od ovih vjerskih zajednica ima značajna svetiša koje godišnje posjećuju veliki broj vjernika, a najposjećenije svetište, odnosno najatraktivnija destinacija je Međugorje – mjesto Gospina ukazanja koje se nalazi 25 kilometara od Mostara. Ovo mjesto od 1981. godine, kada je grupa mladih posvjedočila o Gospinom ukazanju, posjećuje najmanje milion hodočasnika godišnje.

Osim Međugorja, najatraktivnija destinacija na bh. mapi vjerskog turizma je Ajvatovica – najveće dovište muslimana u Evropi na kojem se više od 500 godina okupljaju vjernici. Ajvatovica se nalazi u Pruscu, mjestu između Bugojna i Donjeg Vakufa. Za Ajvatovicu se veže legenda o mističnom događaju iz života Ajvaz-dede koji je u Bosnu i Hercegovinu došao u 15. vijeku.

Legenda kaže da je Ajvaz-dedo, pronašavši planinsko vrelo, nastojao dovesti vodu u Prusac, koji je oskudijevao vodom. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena duga 74, a široka 30 metara. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro nakon sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo sagradio vodovod i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Početak okupljanja je određen svakog sedmog ponedjeljka po Jurjevu.

Tekija na vrelu Bune u Blagaju osnovana je nakon dolaska Osmanlija u Hercegovinu, u 15. vijeku, i predstavlja mjesto gdje derviši posebnim ritualom obavljaju – zikr – slavljenje Boga. Tekija je sagrađena u blizini vrela rijeke Bune, a svake godine u maju se organizuje vjerska manifestacija mevlud kojoj prisustvuje više hiljada posjetitelja.

Jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve je Manastir Tvrdoš posvećen Uspenju Presvete Bogorodice i sjedište hercegovačkog episkopa i mitropolita. Manastir se nalazi nedaleko od Trebinja i za njega se vežu tri različite verzije nastanka. Prema prvom predanju osnovali su ga sveti car Konstantin i njegova majka Jelena, prema drugom, kralj Milutin, a prema trećem predanju manastir je sagradio Herceg Stjepan Vukčić Kosača.

Tu je i manastir Gračanica u Trebinju. Kosti pjesnika Jovana Dučića su iz SAD-a prenesene na ovo mjesto 2000. godine. Kopija je manastira Gračanice s Kosova, zbog čega se i zove Hercegovačka Gračanica.

NEZAOBILAZNE DESTINACIJE

Među nezaobilaznim destinacijama vjerskog turizma u Bosni i Hercegovini je i Manastir Žitomislić posvećen Blagovještenju Presvete Bogorodice koji se nalazi blizu Mostara. Manastir Žitomislić predstavlja i kulturno značajan pravoslavni manastir Hercegovine iz 16. vijeka. Kadija nevesinjski je 1566. godine izdao dozvolu za gradnju crkve u Žitomislićima. Rad na podizanju crkve i razvijanju manastirskih objekata oko nje trajao je više od 40 godina, a već 1606. godine spominju se prvi monasi manastira.

Jedna od destinacija je i pećina koja se nalazi u naselju Brateljevići kod Kladnja poznata kao i „Djevojačka pećina“. Legenda kaže, a lokalitet, kult i mezar dokazuju, da se sve odigralo na običnom seoskom sijelu gdje su se momci i djevojke raznim doskočicama zadirkivali, a jedna od zadaća dokazivanja hrabrosti bila je opklada ko će od momaka smoći hrabrosti te s izvora iz centra pećine donijeti vrč hladne vode.

Kako niko od prisutnih momaka nije pokazao hrabrost javila jedna od djevojaka. Kako bi uvjerila prisutne da će zaista izvršiti opkladu kao dokaz je ponijela vreteno koje će zabosti pored izvora u pećini. Djevojka je otišla do pećine, zahvatila vodu iz izvora i kada je kao dokaz zabadala vreteno isto je probola i kroz haljinu. Pri pokušaju da ustane osjetila je da je „nešto“ vuče u izvor, te je od velikog straha umrla. Djevojka je sahranjena uz izvor, a njen mezar se okamenio. Ovo mjesto pretvoreno je u dovište koje je danas jedno od najznačajnijih na ovim prostorima i godišnje okuplja više od 50.000 hodočasnika u jednom danu.

Crkva Uznesenja Marijina je katolička crkva u Olovu poznatija kao marijansko hodočasničko svetište spada među najveća hodočasnička mjesta na Balkanu. Mahom se hodočasti na svetkovinu Velike Gospe, sredinom augusta, ali i u drugim prilikama. Prema jednom zapisu iz 1679. godine, Gospi u Olovo hodočastili su katolici i inovjerci, osim iz Bosne, također i iz Bugarske, Srbije, Albanije i Hrvatske.

U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. vijeka s natpisom S. Maria Plumbensis, koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu, te Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u Olovo. Drugu je sliku 1954. izradio Gabrijel Jurkić prema opisu nekadašnje Olovske Gospe koja je nestala.