Dugogodišnji rudar iz Breze, Ešref Muratović Bubby, u slobodno vrijeme je slikar. Potezima kista na platnu stvara pravu čaroliju, a Akademiju likovnih umjetnosti nije završio. Nije zbog neimaštine. Odrastao je u radničkoj porodici koja nije imala sredstava da mu plati školovanje. Ali, to nije moglo ugasiti njegov besprijekorni talenat!
Ljubav prema umjetnosti počela je čitanjem stripova, kada je prvi put pokušao crtati i svidjelo mu se. Boje je miješao po osjećaju, stvarao mrtvu i živu prirodu, građevine, portrete, aktove… Toliko vjerodostojno da se njegova djela u oku običnog posmatrača ne razlikuju mnogo od onih koja stvaraju vrsni slikari s diplomom. Razliku vjerovatno mogu uočiti samo historičari umjetnosti.
Prvu samostalnu izložbu imao je u krugu rudnika, i to na incijativu njegovog direktora, nakon čega je uslijedila i velika izložba u Sarajevu, koja je bila i njegov veliki san. Zbog nesreće na poslu koja se dogodila prije nekoliko godina, izgubio je vid na desno oko, pa je tako proizvodnju i preradu uglja u rudniku zamijenio telefonskom centralom, gdje sada radi i slika istim intenzitetom.
– Kada nešto volite onda ne odustajete od toga tako lako, i nije vam mrsko posvetiti mu se – ističe on.
Umjetnička djela rijetko radi po narudžbama, uglavnom ona nastaju po njegovom nahođenju, a bude i kupaca.
– Najviše se dijaspora i stranci interesuju za moja djela. Naleti period kada nešto i prodam, ali meni to nije toliko bitno, jer radim ono što me ispunjava i odmara. Slikanje je meni odmor za mozak, bijeg od stvarnosti – iskren je Muratović.
Puno slika je poklonio, posebno kolegama u rudniku, mnoge od njih, priča on, krase i načelničke kabinete. Sve ostalo javnosti prezentira na društvenoj mreži Facebook.
– Kako sam otkrio Facebook preporodio sam se. Kritike su pozitivne, i to je ono što mene ispunjava i daje mi snagu da još trajem – ističe Muratović.
Povjerio je i da mu se javio direktor muzeja iz Danske, čijeg imena se nije mogao sjetiti, te mu predložio da jedno njegovo djelo uvrsti u kolekciju kulturne institucije koju vodi.
– Problem je jezik. Ja sam u školi učio ruski. Sin zna nešto engleskog pa smo uspjeli komunicirati. U kontaktu smo, pa ćemo vidjeti hoćemo li se uspjeti dogovoriti – istakao je Muratović.
Za kraj razgovora povjerio je da ima jednu želju, a to je da slika na otvorenom, na sarajevskoj Baščaršiji, onako pred publikom kao što to rade i u drugim velikim evropskim gradovima.
