Šujica – najkrivudavija rijeka na svijetu

Rijeka Šujica PHOTO: VELIJA HASANBEGOVIĆ

Najkrivudavija rijeka na svijetu protiče Duvanjskim poljem. Bar ju je takvom vidio i opisao veliki bh. putopisac Zuko Džumhur, kada je prolazeći od Travnika ka Jadranskom moru, zastao da se odmori pored rijeke Šujice diveći se njenoj ljepoti. Preko rijeke se u luku pruža Galečki most, za koga se vjeruje da je sagrađen još prije 2.000 godina.

Rijeka Šujica, čiji je vodotok dug četrdesetak kilometara, izuzetno je atraktivna za Fly Fishing. Iako često ribari dolaze u ove krajeve, njeno vrijeme tek dolazi. Dobra promocija, osiguranje smještajnih kapaciteta i promatranje turizma na regionalnom nivou, ovdje bi uskoro trebalo donijeti preporod.

Najstariji stanovnici

Kapaciteti na Kupresu zbog atraktivnog skijališta puni su tokom zime, a ljeti se mogu staviti potpuno u funkciju za lov, ribolov, planinarenje… U rijeci Šujici, koju krasi izuzetno čista voda, žive pastrmka i lipljen, kao i riječni rak. Rep raka se u narodu naziva šuja, tako da se vjeruje da je ovo mjesto i dobilo ime Šujica po njemu.

Ovdje su ljudi u kontinuitetu živjeli od prahistorije, a izvori govore da su najstariji stanovnici ovoga podneblja bili iz ilirskog plemena Delmati. Njihova najveća naseobina bio je grad Daelminium, danas Tomislavgrad. Vjeruje se da su Rimljani pokorili Delmate u prvom vijeku nove ere, tako da most preko Šujice datira iz toga perioda.

Među arheološkim ostacima ilirskog plemena Dalmata nalazi se nekoliko grobova. Više arheoloških ostatak potječe iz doba antičke rimske vlasti, među kojima su danas najvidljiviji ostaci trgovačko-vojne antičke ceste koje je povezivala lučki grad Salonu sa Sevitiumom. Cesta je prolazila istočno od klisure Stržanj podno koje se nalazi izvor rijeke Šujice. Na klisuri se nalaze ostaci antičke tvrđave koja je služila kao stražarska kula sve kroz srednji vijek i osmansko doba. Stržanj je jedna od mogućih lokacija antičkog Stridona, rodnog mjesta svetog Jeronima.

Nakon pada zapadnog Rimskog carstva u 5. vijeku ovo područje nalazi se isprva u Ostrogotskom kraljevstvu do polovine 6. vijeka, te zatim unutar nominalne vlasti Bizanta sve do dolaska Slavena u 7. vijeku. Kroz rani srednji vijek područje današnje Šujice pripada Livanjskoj županiji u Hrvatskom kraljevstvu. Godine 1326. vlast bosanskih kraljeva proteže se na Tropolje (Duvno, Glamoč i Livno), a time i na Šujicu. Od tada ova geografska i kulturna podcjelina nosi i nazive Zapadne strane ili Završje.

Čuvari klisure

Osmansko carstvo osvojit će Šujicu početkom 16. vijeka. Upravo je tada prvi put zabilježeno samo ime Šujica, u osmanskom popisu poreznih obveznika iz 1516. godine. Šujica se spominje kao naselje u nahiji Kupres u Neretvanskom kadiluku. Popis bilježi sedam kršćanskih domova u Šujici. Drugi popis 15 godina kasnije spominje 34 stanovnika Šujice koji služe kao čuvari klisure (najvjerojatnije Stržanja) i kao takvi oslobođeni su od svih poreza osim poreza na žitarice.

Godine 1550. zabilježeno je da je na svom putovanju u Istanbul, u vrlo ugodnoj gostionici u naselju Svizza odsjeo venecijanski ambasador Catarino Zeno. Čuveni pisac Evlija Čelebija opisuje Šujicu 1660. godine kao maleno selo na prostranoj i plodnoj dolini, a Šuičane kao vrlo srčane i hrabre.

I danas ovdje, poput Zuke Džumhura, svakodnevno zastaju brojni putnici namjernici i čude se meandrataciji rijeke, uživaju u fotografisanju i promatranju okolnih planina Želvodić i Malovan, koje su se nadvile nad poljem.