Stari kameni most u Konjicu jedan je od četiri najznačajnija u Bosni i Hercegovini, pored Starog mosta u Mostaru, Višegradske ćuprije na Drini i trebinjskog Arslanagića mosta. Prelijepi bh. spomenik, sagrađen 1682. godine, našao se i na listi zaštićene kulturno-historijske baštine BiH, a mnogi smatraju i tačkom gdje se Hercegovina spaja s Bosnom.
Most je predstavljao remek-djelo arhitekture 17. vijeka. Kao graditelja legenda spominje Algu Hasečića, visokog službenika u Carigradu, dok ga neki autori, ne navodeći izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-paši Sokoloviću.
Prvi zapis o konjičkom mostu napravio je Giacomo Luccari još 1790. godine. Drugi zapis o kamenom mostu u Konjicu napravio je engleski arhitekta i putopisac sir Arthur John Evans 1875. godine prilikom proputovanja kroz Konjic.
Prilikom povlačenja 3. marta 1945. godine, most su bombardovanjem porušile njemačke snage, a ostali su čitavi samo kameni stubovi.
Pošto je to bio i jedini prelaz preko Neretve, 1946. godine je napravljen novi betonski most niže od ćuprije. Preko ostataka kamene ćuprije 1962. godine postojeća drvena konstrukcija zamijenjena je armirano-betonskom.
Godine 2006. općina Konjic je počela s radovima na rekonstrukciji ovog simbola, uz pomoć Vlade Republike Turske i Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, kao i revitalizaciji stare konjičke čaršije s rekonstrukcijom starih dućana koji su bili neposredno uz most sa lijeve strane.
U obnovljeni most ugrađeno je ukupno 2.408 blokova sedre, više od 10 tona olova, skoro pet tona klamfi, a sve je učvršćeno malterom napravljenim kao nekada, od pijeska, kreča i mljevene opeke. Zadržana je i dužina mosta od 101,80 metara i širina od 5,25 metara. Ukupni troškovi obnove iznosili su oko 5,3 miliona maraka.
– Bio je to najljepši ukras moga rodnog grada uz koji sam imao sreću provesti dio svoga djetinjstva. Bio je to divan kameni most na šest lukova. Sagrađen je u doba Osmanlija dobrotom Haseći Ali-age prije više od tri vijeka. Nije šala tri vijeka, tri stoljeća, trista godina, eh koliko li je to mjeseci, dana, sati, minuta, koliko ljudskih života – govorio je bh. putopisac Zuko Džumhur o ovoj ćupriji.
