Ljubav prema kuhanju rodila se još u djetinjstvu. U školi je od svih predmeta najviše uživao na časovima domaćinstva, a kući kada bi došao “vrtio” bi se po kuhinji, pomažući majci u pripremi jela. Naravno, niko tada od njegovih najbližih nije znao da će baš kulinarstvo postati životni poziv Nihadu Mameledžiji, danas jednom od najboljih bh. kuhara.
– Odlično pamtim prve početke. U kuhinji sam eksperimentirao još kao srednjoškolac, pripremajući obroke poslije treninga, ali moje iskreno zaljubljivanje u kuhanje bilo je u Istri, u Novigradu, gdje sam se prvi put na pravi način susreo s mediteranskom kuhinjom. Sjećam se, počeo sam kuhati u maloj konobi koja je bila poznata po odličnim jelima s tjesteninom. Na jelovniku je bilo čak stotinjak vrsta takvih specijaliteta. Nakon toga put me je odveo u Italiju i to je bio prijelomni trenutak. Tada sam odlučio da će kulinarstvo biti moja profesija – priča Mameledžija.
Puno je mjesta gdje je Nihad pokazivao svoj talent. Onima koji su probali njegove delicije obično su nedostajale riječi kojima bi ispričali osjećaje. Tako je i danas. Trenutno “uveseljava” nepca gostima hotela Marriott u Mostaru, gdje radi kao šef.
– Rad u Italiji, u milanskom restoranu ‘Wanna-s’, bilo je dragocjeno iskustvo. U BiH sam vodio mnoge pizzerije i restorane. Deset godina bio sam šef kuhinje u Ambasadi Italije u našoj zemlji, te fabrici Bekto Precisa, a s Arminom Jašarijem i Nerminom Hodžićem osnovao sam i Udruženje kuhara BiH – govori on.
Televizijska publika navikla je Mameledžiju viđati i na malim ekranima. Otkriva nam kako je do sada snimio više od 500 televizijskih emisija, a izdao je i tri knjige o kuhanju. Zbog svega toga nije imao puno vremena za takmičenja.
Ipak, učestvovao je na mnogima u zemlji, regiji i Evropi. Od osvojenih nagrada najdraža mu je medalja (treće mjesto u B-kategoriji), koju je Udruženje kuhara BiH ponijelo sa Kuharske olimpijade u Erfurtu u Njemačkoj.
Pored profesionalnog dijela, o kojem bih mogao pisati stranice pravila i tehnika, ono što želim reći je to da je tanjir koji kuhar prezentira gostu, ustvari njegov način i stil života. Na njemu svaki gost može pročitati sve o onome ko je pripremio to jelo, na kom je nivou – kuharskom, kulturnom, životnom.
Kroz Bosnu su tokom stoljeća prošli razni osvajači. Oni su sa sobom donijeli kulturu, običaje, način življenja. To se naravno, odrazilo i na kuhinju, koja je svojom raznolikošću i bogatstvom okusa postala jedna od najboljih u regionu.
– O tome čiji su dolma, pita, baklava bavit će se historičari. Ono što je za mene važno i u šta sam se uvjerio je da je upravo ta raznolikost utjecala na naše domaćice i kuhare tokom stoljeća, tako da smo dobili jedne od najboljih ukusa u regionu koji su vrlo izraženi, delikatni, vrlo primamljivi za svakoga ko ih proba. U Bosni se kaže da je kuhar talentiran ako zna začiniti salatu i pripremiti ukusnu čorbu. I zaista, kada razmislite, upravo je tako jer tu pravila nema, to je onaj vaš unutrašnji instinkt kako ćete jelo začiniti. Govorim o vrlo osjetljivom detalju, jer malo treba da se ukus pokvari – ističe ovaj kuhar.
Probao je raznovrsna jela i uživao u mnogim kuhinjama. Ipak, izdvaja mediteranske delicije kojima se častio putujući pojasom od Španije, preko Turske, Francuske, do Italije. Ono što će mu ostati u sjećanju je i boravak u Japanu. Tamo je, kaže, prvi put probao sushi, tradicionalni specijalitet u Zemlji izlazećeg sunca.
Putovao sam, probao mnoga jela, neobične namirnice, kuhao za poznate i manje poznate ljude. Nije mi važno ko je ko, sretan sam kad udovoljim ljudima, kad ono što im donesem u tanjiru, osvoji njihova čula. Ipak, najviše volim kuhati za moju raju, porodicu, djecu, najbliže. Ima li išta ljepšeg od toga kad radite ono što najviše volite, pa još za najdraže – kaže Mameledžija.