Skip to content Skip to footer

Najmisterijozniji sir na svijetu proizvodi se u Banjoj Luci  

Prije više od 130 godina počela je proizvodnja najmisterioznijeg sira na svijetu – banjalučkog trapist sira. Glas o ovom jedinstvenom i nadaleko poznatom siru, čija je konzumacija oduvijek bila stvar prestiža, a čiji se recept prenosi usmeno i zna ga samo jedan čovjek, obišla je gotovo cijeli svijet.

Prvi tragovi proizvodnje sira u trapističkom samostanu Mariji Zvijezdi datiraju još iz 1872. godine, u maloj sirani koju je sagradio opat Franz Pfanner, a koji je svoj sir tada nazivao švicarskim.

Danas se sir trapist prozivodi pod nadzorom redovnika iz reda trapista Tomislava Topića u zemljoradničkoj zadruzi Livač, koja se nalazi u Aleksandrovcu kod Banje Luke.

Zajednica banjalučkih trapista danas je veoma mala i broji svega tri redovnika, a žive po krilatici “moli i radi”. Oni su jedan od najstrožijih redova u Katoličkoj crkvi, za koje je karakteristično da nemaju puno kontakta s vanjskim svijetom, ali i da žive od onoga što sami proizvedu.

Po tom principu svoje dane provodi i redovnik Topić, koji svako jutro u 7.00 sati dolazi u zadrugu Livač, a gdje su farma i kapaciteti za proizvodnju nadaleko čuvenog sira. Nakon radnog dana u proizvodnji, Topić se vraća molitvi u samostanu Marija Zvijezda u Banjoj Luci.

Upravo u ovom samostanu se 1882. godine počeo proizvoditi sir i taj proces je u kontinuitetu trajao sve do 1955. Po završetku Drugog svjetskog rata Katoličkoj crkvi u Banjoj Luci je oduzeta imovina, a ostavljen je samo samostan u Delibašinom selu, naselju koje je po ovom katoličkom svećenskom redu i nazvano Trapisti.

Redovnik Tomislav Topić kaže kako je 1996. godine umro brat Mohor, tadašnji jedini majstor sira i čuvar recepta, a da nikome nije usmeno prenio recepturu. Nakon toga prestala je proizvodnja sira. Topić kaže da je kasnije u dogovoru s Karitasom u Banjoj Luci, te banjalučkim biskupom Franjom Komaricom, dogovoreno da se proizvodnja sira ponovo pokrene.

Donijeta je odluka da se redovnik Topić, koji je poznavao francuski jezik, pošalje u Francusku u nuncijat, gdje se čuva recept sira i da se specijalizira za njegovu proizvodnju.

– Kada sam se vratio, 11. jula 2008. godine, ponovo smo napravili prvi sir, nakon te dugogodišnje pauze. Od tog dana više nismo prekinuli proizvodnju – objasnio je Topić.

U zemljoradničkoj zadruzi “Livač” ističu da trenutno intenzivno rade na osiguravanju uslova za izvoz Trapista, kao i da su trenutni kapaciteti 60 kolutova dnevno, za šta je potrebno skoro hiljadu litara mlijeka.

Topić kaže da se nekada sir izvozio kočijama u Beč, Beograd, Budimpeštu, te širom bivše Jugoslavije.

– Jeli su ga i na dvoru, a vjerujem da su ga probale sve istaknute ličnosti tog doba – dodaje Topić.

Leave a comment

0/100