Elvir Bolić, bh. nogometna legenda, uspješan i u ugostiteljstvu

Bolić: Naš gost mora biti zadovoljan

Elvir Bolić, jedan od najboljih nogometaša Bosne i Hercegovine svih vremena, nekadašnji prvi strijelac i kapiten reprezentacije, po prestanku aktivnog igranja posvetio se ugostiteljskom biznisu, a na dvije lokacije u Sarajevu izgradio je i stambene objekte.

Njegov restoran “Paper Moon” na Grbavici, koji će u aprilu proslaviti dvije godine rada, unikatnim i ugodnim ambijentom nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Zbog toga je postao jedno od sarajevskih omiljenih sastajališta, a nerijetko dolaze poznata imena iz svijeta sporta, muzike, glume, diplomatije…

– Ideja za restoran došla je spontano. Kada sam tu u blizini počeo da pravim zgradu, dobio sam ponudu da kupim ovaj restoran. Nisam bio zainteresiran da se bavim tim poslom, ali mi se svidjela ideja da u blizini imam mjesto gdje mogu popiti kafu, neki svoj kutak. Tako sam, najprije, i imao ideju za neki kafe, ali iz razgovora sa arhitektom, suprugom i prijateljima – s obzirom da je tu prije postojao ozbiljan restoran – odlučio sam da tako i ostane, ali da pomalo bude i kafe. Kako volim da posjećujem restorane, želio sam neke svoje stvari koje volim, kuhinju koju volim da prenesem tu i da napravim objekt u kojem će se ljudi osjećati prijatno, bez obzira da li su došli da ručaju ili popiju kafu – kaže na početku razgovora Bolić.

Sarajevska priča

Bolićeva očekivanja nisu bila velika. Danas je ipak, kako ističe, prezadovoljan kako obimom posla, tako i gostima koji posjećuju njegov restoran.

– Gosti su nam različitog profila, a mogu se čuti i različiti jezici. Dolaze nam i sportisti, ambasadori, političari, pjevači… Drago mi je da su pronašli nešto zanimljivo u ovoj mojoj priči. Nekad istovremeno budu turski, japanski, američki i britanski ambasador. Lijepo je vidjeti da ljudi cijene to što radiš – sa osmijehom govori bivši nogometni virtuoz.

Iznenađen je uspjehom restorana, kako je prihvaćen u Sarajevu, jer njegovi gosti većinom su oni koji ovdje žive i rade.

– Nisam želio da gosti budu samo turisti, ljudi koji će jednom tu navratiti i nikada više, već ljudi koji tu žive, zbog kojih se trudimo da budemo dobri i još bolji. Mislim da je ovaj restoran pokazao da Sarajevo kao grad može isprati različitu klijentelu, te da bi još ovakvih restorana, možda i drugačije namjene, jako dobro poslovalo ovdje. Kada sam počinjao s radom, pitali su me kome to otvaram, s obzirom na situaciju. Nisam razmišljao puno o zaradi i sada mi je drago što je ovo postala jedna ozbiljna firma, sa dvadesetak zaposlenih ljudi. Sarajevo je pokazalo da ima dobre ljude i finu raju, ljude koji vole da se druže, sjednu, popiju i pojedu. To mi pričinjava veliko zadovoljstvo, nastavlja bivši nogometaš.

Kuhinja “Paper Moona” je šarolika i svjetska. Naglasak je na italijanskoj, a restoran posjeduje i krušnu peć na drva. Posjetioci mogu na meniju naći različite paste, biftek, steakove, salate, ribe…

– Svaki gost može izabrati nešto po svom ukusu, od klasičnih sendviča i pica pa nadalje. Imamo veliku ponudu ribljih specijaliteta – tuna, lososa, lubina. Također, tu je i četiri-pet vrsta bifteka. Bosansku kuhinju nemamo, jer u gradu ima dosta dobrih restorana sa našom tradicionalnom kuhinjom. Sam ambijent našeg restorana ne uklapa se u tu priču. Nekada se na dnevnom meniju može naći begova čorba ili slično. Ipak, preferiramo svjetsku kuhinju. Bosansku kuhinju vežem za čaršiju ili za moju kuću. Bosansko jelo najviše volim da pojedem u nekom autentičnom restoranu ili da mi mama napravi pitu, paprike ili sarmu. Trudimo se da gostima u ovom restoranu ponudimo ono što im nije često pristupačno u kući i domaćoj kuhinji – objašnjava Bolić.

Jedinstveni specijalitet

“Paper Moon” je postao prepoznatljiv i po jedinstvenom slatkom specijalitetu, koji malo podsjeća na kadaif. Izuzetno je tražen, pa se često specijalno naručuje i u tepsijama kupuje i nosi kući.

Slastica po ženinom receptu

– Taj slatkiš smo nazvali po restoranu, zove se “Paper Moon”. Radimo ga po receptu moje supruge i samo se kod nas može probati. U biti je to krem kadaif, ali nije ni blizu onome na šta su ljudi navikli kada je kadaif u pitanju, pa se iznenade. Od prvog dana je favorit među slatkišima i kolačima, jer je nesvakidašnji. U ponudi imamo i suffle od limuna i čokolade, pitu od jabuka, pet-šest kolača, a svaki ima svog konzumenta – govori Elvir.

Jela su cijenama pristupačna za naše ljude i, kako kaže, nisu željeli nešto izmišljati. Pomalo su drugačiji od samog čina pravljenja pa do konačnog serviranja.

– Kada je u pitanju ponuda, trudimo se da je iz mjeseca u mjesec obogaćujemo, pravimo nove stvari. Želimo da naši gosti probaju nešto novo i drugačije. Kada smo u inostranstvu, supruga i ja šetamo po restoranima, tražimo ideje. Razgovaramo sa vlasnicima, naročito u Italiji, gdje su jako ljubazni, pa nerijetko upitamo i za recept kada nam se svidi neko jelo. Naša putovanja su se i prije zasnivala na tome da idemo tamo gdje se dobro jede, a sada imamo i razlog više da posjećujemo razna mjesta i ideje prenosimo u kuhinju našeg restorana. Cilj nam je da gost bude zadovoljan, tako da restoran u početku nismo željeli puno reklamirati, jer smatram da se dobar glas prenosi od usta do usta – smatra Bolić.

Imao je ponude iz Beograda da napravi jednu franšizu i lanac restorana, ali ne želi ići u tom smjeru.

– Mislim da bi onda sve izgubilo smisao. To zahtijeva puno vremena, a, što je najbitnije, izgubilo bi se na kvalitetu. Ovako je dovoljno i dobro. Sada imam mogućnost da se mogu posvetiti ovom poslu, svakom jelu i svakom gostu. Ljudi vole kad si tu, prisutan, zainteresiran za njih. Ja sam i degustator jela, što se ne primjećuje na mojoj liniji, jer su sva jela niskokalorična i zdrava – tvrdi nekada ubojiti reprezentativac i član brojnih turskih klubova, Rayo Vallecana, Crvene Zvezde i Čelika.

Ne planiram više graditi

Kada su u pitanju nekretnine, ne planira više graditi, jer, kako kaže, dosta mu je majstora i svega što ide uz izgradnju.

– Projekat izgradnje je bio super i sve je odlično završeno, ali je bilo jako isrpljujuće. Iziskivalo je puno vremena, naša birokratija je takva kakva je. Sve je dodatno teže kada imaš ime i prezime, iako nisam ni očekivao nikakvu pomoć ili povlastice. U restoranu zapošljavamo dvadesetak ljudi, uredno plaćamo doprinose, PDV, pa čovjeku bude čudno da nas jako često posjećuju inspekcije, možda i više nego druge objekte. Možda iz razloga što dobro radimo. Sve redovno prijavljujemo i mislim da je tako ispravno. Svako treba od sebe treba da krene. Ja sam od samog početka ulagao u BiH – od nekretnina, objekata koje sam pravio i restorana, ali mislim da za investitore treba biti više sluha, jer kada uđeš u tu priču, tek onda shvatiš koliko je teško investirati u BiH – zaključuje Bolić.