Kada je prije nešto više od deset godina počeo putovati, nije ni sanjao da će se iz toga izroditi knjiga kojom će opisati sve ljepote naše zemlje. Zoran Matić, mladi banjalučki putopisac, pretočio je svoje viđenje BiH u knjigu „Putovanje kroz Bosnu i Hercegovinu“ i na taj način turistima i ljudima željnim putovanja dao svojevrsni vodič svega što naša zemlja ima za ponuditi.
Sa Zoranom smo razgovarali nakon sarajevske promocije njegove knjige održane početkom decembra. Kaže da ga nose posebne emocije, te se zahvalio „raji koja je bila na promociji“.
– Drago mi je da sam imao priliku predstaviti svoju knjigu koja je pisana u formi ličnih doživljaja svih mjesta, ličnosti i lokacija koje smo posjetili. Ovo kažem u množini, jer su na ovom putovanju bili i moji prijatelji koji su mi pomogli da istražim našu zemlju – kaže nam Zoran na početku razgovora.
Njegova prva putovanja desila su se u sklopu rada s omladinskim organizacijama. Kaže da je tada shvatio da je putovanje najviše utječe na čovjekov napredak u svakom smislu. Ističe da na taj način upoznaješ nove ljude, kulturu, običaje, razna mjesta…
Jevrejsko svetište
-Završio sam medicinsku školu i zaposlio se kao medicinski tehničar na Klinici za psihijatriju Univerzitetsko-kliničkog centra Republike Srpske. To mi je bila velika želja. Osim uživanja u putovanjima, to mi je postao i način odmora od posla. Radim u smjenama, dan i noć i onda imam tri dana slobodna koja dodatno kombinujem na poslu i osiguram sebi još dan ili dva koje onda koristim za putovanja – kaže nam ovaj Banjalučanin.
Na pitanje kako je nastala ideja da svoja putovanja pretvori u knjigu, Zoran kaže da je originalna ideja bila pisati o zemljama Varšavskog bloka, jer su u turističkom smislu veoma zanimljive.
-Ja sam ih obišao i bilo je vrlo interesantno. Iz Mađarske smo se vratili 9. marta, a već 10. marta 2020. godine u BiH su počele regrutacije za Covid bolnice i lockdown. Shvatio sam da od novih putovanja nema ništa. Počeli su mi se javljati prijatelji koji znaju da sam putovao po BiH s pitanjima gdje da odu za vikend s porodicom ili pobjegnu od ludila koje je u tom trenutku vladalo. Do tada sam živio u ubjeđenju da ljudi znaju šta im sve BiH može ponuditi. Međutim, ljudi ne znaju mnogo i to me nagnalo da im napišem sve ili većinu onoga što je lijepo i vrijedi vidjeti i posjetiti – ističe on.
Prema njegovim riječima, ideja je bila knjiga, ali kroz neki njegov lični doživljaj. Onda je ponovo posjetio te lokacije i na putu su bili ukupno oko 90 dana. Intezivno je istraživao, te kroz ličnu emociju sve ono što je vidio i doživio „stavio na papir“. Tako je nastala knjiga sa 150 turističkih mjesta, raznim zanimljivim preporukama za obilaske, uživanje, pričama o divnim ljudima koji su definirali ovu zemlju.
-Mi se zaista možemo pohvaliti svim što posjedujemo i što je specifično za Evropu. Evo jedan primjer. Bio sam na Tjentištu, na OK Festu, i upoznao članove jednog benda iz Brazila koji su došli kod nas snimati muzički spot. Meni to bilo čudno. Razmišljam koliko je Brazil daleko i koliko ta južnoamerička država ima prirodnih ljepota. Ipak, oni su vidjeli nastup jednog benda s ranije održanih festivala, malo istražili ljepote naše zemlje i došli na Tjentište snimiti spot. To je meni bilo nevjerovatno – kaže on.
Zoran je puno putovao i van BiH, odnosno Evropi, pa smo ga pitali šta to imamo mi, a nema Evropa.
-Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima više vodopada nego Italija, Francuska i Njemačka zajedno. Tu je i kanjon rijeke Tare, najdublji kanjon u Evropi. Pričao sam s ljudima koji organiziraju rafting na Tari i kažu da stranci ne mogu vjerovati da to postoji. Tu je i amazonsko splavarenje. Postoji na rijeci Amazon u Južnom Americi i na rijeci Trebižat u Hercegovini. Onda, tu je i jedino preostalo jevrejsko svetište, a nalazi se u Stocu, gdje je grob rabina Moshe Danona. Tu sam upoznao jednu jevrejsku porodicu iz Afganistana koja je došla obići grob. Do tada sam mislio da se o tome ne zna van granica BiH. Tu su i tuzlanska jezera, jedina slana jezera u Evropi itd – priča nam Zoran.
Prema njegovim riječima, bez BiH i Balkana nema Evrope. Svaka zemlja Balkana definirana je određenim etničkim manjinama, narodnim običajima i načinom života. Kaže da je u Bosni i Hercegovini sublimirano sve to, od Jevreja do Karavlaha, od pravoslavaca do muslimana… koji na najrazličitije načine obilježavaju neke stvari koje su svima iste i sve te ljepote imamo u jednoj zemlji.
A da li Zoran sprema novu knjigu?
-Bit će nova knjiga, dopunjenima nekim novim stvarima. Dok postoji Bosna i Hercegovina postojat će i potreba za knjigama i putopisima. Trudit ću se da svako novo izdanje dopunim nečim novim jer želim da iza mene ostane jedna lijepa knjiga o Bosni i Hercegovini kako bi ljudi mogli putovati i uživati – naglašava on.
Pitali smo ga i da nam, po njegovom izboru, predloži top destinacije u BiH. Kaže da ga to često pitaju i da je vrlo teško odlučiti.
Zaboravljeni ljudi
-Idem od sjevera ka jugu i ne mora značiti da je na prvom mjestu najbolja destinacija. Nacionalni park Una sa svim pripadajućim destinacijama. Onako nešto zaista treba vidjeti. Zatim, Nacionalni park Kozara. Za ljude poput mene, koji nemaju veze s planinarenjem, Kozara je planina na kojoj mogu cijeli dan hodati. Ne treba mi nikakva oprema, a mogu cijeli dan uživati na planini. Tu mora biti i Banja Luka, jer to je najatipičniji grad bosanskog duha. Svi bh. gradovi su oivičeni planinama ili brdima, karakterišu ih malo zbijenije ulice. Banja Luka ima svoje gradsko naselje koje je vezano za Kastel, a kasnije za život i rad Ferhad-paše Sokolovića, njegovu džamiju i medresu, te legenda o Safikadi. Međutim, zahvaljujući jednom političaru, Svetislavu Tisi Milosvavljeviću, Banja Luka nije tipična. On je došao iz Vojvodine i shvatio da nema gdje živjeti i raditi, pa je napravio današnji zvanični centar Banja Luke. Zato mnogi kažu da su Banja Luka i Novi Sad veoma slični gradovi, jer imaju široke ulice i trgove – kaže Zoran.
Podvukao je i urbanu kulturu Doboja. Kaže da je to grad s najviše murala u cijeloj Evropi u odnosu na veličinu grada.
-Deni Božić je vrhunski umjetnik i moj veliki prijatelj. To je čovjek kojem je dosadno u životu. Iz te dosade on je oslikao cijeli grad. Samo na džamiji, crkvi i sinagogi nema murala. Onda Travnik. Ljudi zaboravljaju važnost grada Travnika za identitet i duh Bosne i Hercegovine. Travnik sa „malim“ i zaboravljenim ljudima. Ivo Andrić je preveliko ime i „pojeo“ je nevjerovatno mnogo priča. „Pojeo“ je Abdulvehaba Ilhamiju čije turbe možete posjetiti u Travniku, zatim Mehmed-pašu Kukavicu. A tu su i ćevapi – kaže kroz smijeh.
Naglasio je da bez Sarajeva nema turističkog obilaska BiH.
-Ne znam da li treba nešto reći o Sarajevu. Ja zaista uživam doći ovdje i uvijek doživim nešto novo. Sada me oduševio mural Davorinu Popoviću koji je izuzetno važan za razvoj kulture i identiteta u gradu. Ljudi kao Davorin definiraju grad. Zatim Mostar. Da li je potrebno reći nešto drugo, nego Mostar je Mostar – kaže Zoran.
Prema njegovim riječima, Mostar ima nešto što se može nazvati kružna turistička tura, jer u blizine je tekija u Blagaju koja je nešto izuzetno i čarobno i izuzetno važno za derviški život u BiH. A kada ste već u Blagaju, onda idete i u Počitelj, ali i vodopad Kravicu.
-Nakon toga, Trebinje. To je najljepši grad na moru, koji nema more. To je nevjerovatan grad. Odatle idemo ponovo na sjever, u Nacionalni park Sutjeska, a onda Višegrad. U Višegrad se ide mahsuz, a ne usput. To je prvi grad u BiH koji sam posjetio kada sam išao na ekskurziju u šestom razredu. Ima jedno mjesto koje ljudi u BiH zaboravljaju, a ja ih uvijek podsjećam. To je Kušlat džamija. Ono zaista rijetko gdje na svijetu ima. U svakom smislu. I kako se penjemo na vrh, tu je manastir Tavna u Bijeljini koji se veže za dinastiju Nemanjića. Filip Višnjić je iz Bijeljine, on je opjevavao taj manastir i tu je sahranjen. Za kraj, gradina u Srebreniku. Sve ono što se u prošlosti dešavalo u toj tvrđavi je vrlo važno za BiH. Kada prođe pandemija koronavirusa, volio bih da svako od nas obiđe makar jednu destinaciju u BiH, jer ova zemlja to zaslužuje – poručuje.
