Skip to content Skip to footer

Svjetski muzičari iz Turske, Ruya Taner i Dincer Ozer: Istok i Zapad satkan od nota ujedinjuje ljude

Susret Istoka i Zapada nigdje tako dobro ne korespondira kao u muzici, dokazali su proslavljeni turski umjetnici Ruya Taner (pijanistica) i Dincer Ozer (perkusionist). Melodijama iz bogate turske baštine i zvucima klasične muzike sa zapada, načinili su neraskidivu simbiozu Istoka i Zapada, onoga što mnoge politike pokušavaju razdvojiti, podijeliti, ili čak uništiti.

Taner i Dincer od 2012. godine zajedničkim nastupima ruše barijere, šire ljubav i ideju zajedništva, publici pružaju muzička putovanja kroz kulture. Sarajevo je zahvaljujući turskoj Ambasadi, ambasadoru Haldunu Kocu i njegovoj suprugi Pinar Koc, imalo čast da ih ugosti i priušti svojim građanima da na krilima muzike osjete blagodati onoga s čim žive cijeli život – multikulturalnost gdje nigdje na svijetu nije tako izražena.

Poruka ocu

Taner i Dincer nastupali su širom svijeta, a u BiH su do sada imali dva zajednička koncerta. Prije Sarajeva u njihovom performansu uživala je mostarska publika. Susret sa Bosancima i Hercegovcima, kako su nam kazali, za njih je posebna radost, jer našu domovinu doživljavaju kao vlastitu.

– Volimo Bosnu i Hercegovinu, volimo ljude Bosne i Hercegovine. Volim ovaj narod i naša osjćanja su posebna u odnosu na druge evropske zemlje. Gajimo posebna osjećanja prema BiH i njenom narodu. U Sarajevu, za mene je poseban bio susret s precima, čije prisustvo se još osjeća – kazao je Dincer.

Taner se složila s njim i istakla da je nastup u BiH doživjela i kao povratak kući, jer s Bosancima i Hercegovcima dijeli istu bol.

– Kao što znate, i mi smo nešto slično preživjeli. Obišli smo Tunel spasa, i taj susret bio je veoma težak za mene. Prvi put ovdje sam bila 1999. godine. Sada kada sam došla bila sam oduševljena, jer sam vidjela da ljudi mnogo bolje žive. Odmah sam poslala poruku svom ocu, koji je također bio sa mnom u Sarajevu 1999. I rekla: “Moraš sada doći i vidjeti razliku. Ljudi se osjećaju sretnije“ – ispričala je Taner.

Rođena je u Njemačkoj, a profesionalnu karijeru gradila je u Londonu, gdje je živjela 25 godina. No ljubav prema domovini vratila ju je na Sjeverni Kipar gdje i danas živi. Taner je vodeća turska pijanistica nove generacije, dosegla je svjetski ugled u umjetničkim krugovima, baš kao i među ljubiteljima klasične muzike, a zbog čestih putovanja i nastupa govori da je cijela planeta njen dom.

-Najviše vremena provodim u avionu, koji je postao moj dnevni boravak, a mrzim letjeti, i to je grozno – dodaje kroz smijeh ova karizmatična umjetnica.

Muzika je njen život, uživa u performansima koji joj pružaju priliku da stalno upoznaje nove ljude što je posebno nadahnjuje.

Festival za perkusioniste

–  Muzika i parfemi su dvije stvari u životu koji te vežu, vraćaju u neka sretna vremena. Možda ne govorimo isti jeik, ali kroz muziku se jako dobro razumijemo – naglašava Taner.

Njen kolega Dincer voditelj je sekcije perkusionista u Turskom predsjedničkom simfonijskom orkestru i jedan je od iznimnih turskih muzičara. Za sebe kaže da je idealista, baš kao i njegov otac, koji je također bio muzičar. Otac je, priča nam, na neki način najviše i uticao da bude to što danas jeste.

– Desio se jedan momenat da smo ja i moj brat, koji je isto perkusionista, šetali s ocem pored konzervatorija, kada je on rekao: “Djeco, tu je vaša budućnost“. Mi smo to zaista osjetili, i kroz taj osjećaj počeli sebe da gradimo i time da se bavimo. U početku, dok sam studirao, bio sam jako pasivan, povučen i neaktivan, a promijenile su me kritike profesora, koji je mom amidži dao upozorenje da se moram više potruditi. Nešto se desilo u meni, nešto se prelomilo, i počeo sam dobijati najveće ocjene, bio sam najvredniji – prisjetio se Dincer.

Sreću je imao, priznaje, i što su udaraljke jako popularne u Turskoj, prožimaju se kroz tradiciju. Koriste se tokom ramazana, za vrijeme svadbe kada se ide po mladu, udaraljke su zapravo, u prvom planu, sa svakog aspekta. U Turskoj već 14 godina uspješno organizira Festival za perkusioniste, odnosno za udaraljke, koji, otkriva nam, želi pokrenuti i u BiH.

-Zatražili smo podršku od Instituta Yunus Emre, a želimo da se uključi i ambasada Republike Turske. Svakako očekujemo i neke lokalne institucije da nam se pridruže. Projekat je poseban jer ljudi različitih dobi dobiju priliku da održe svoj koncert. Uputit ćemo javni poziv i formirati grupe. Svaka grupa prvo će imati priliku da svira svoju numeru od tri minute, a onda će nastupiti zajedno na velikoj bini, a postoji mogućnost i da budu predstavljeni u predsjedništvu Republike Turske u simfonijskom orkestru – dodaje Dincer i kaže da su dobili novi poziv za nastup u BiH, koji će ponovo biti u Mostaru.