Skip to content Skip to footer

Stolac, grad s mediteranskim šarmom

Kontinuitet prisutnosti ljudske zajednice na prostoru Stoca seže 16.000 godina u prošlost, a s obzirom da se kraj nalazi u mediteranskom podneblju gdje uspjevaju sve vrste voća, ponajviše grožđa. Tokom bogate historije nizali su se događaji, smjenjivali osvajači, rađale poznate ličnosti koje su ostavile pečat u ovom gradiću na jugu Hercegovine.

Grad nastao na obalama kraške ljepotice rijeke Bregave, koji okružuju planine Hrgud, te Vidovo polje s okolnim mjestima koja su ispisana perom bogate kulturne prošlosti. Sa zapadne strane je Dubravska visoravan, koja je specifična i poznata po breskvi i dubravskom vinogorju.

Prvi stanovnik

Stolac je prvi put spomenut u pisanim izvorima 7. maja 1420. Zasad je to rodni list imena ovog grada. Prvi poznati stanovnik Stoca je izvjesni Gojak Tihosalić, koji se bavio stočarstvom. Dokument se nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku. Njegov sadržaj je sljedeći: „Milien Budečević pred dubrovačkim knezom Nikolom Pucićem podiže tužbu protiv Vučihne i Stjepoja Vlahovića iz katuna Vučihne Vlahovića zato što su tih dana u mjestu zvanom Stolac oduzeli tri krave i vola, a koju stoku je Milien imao na čuvanju i uzgoju kod Gojaka Tihosalića iz Stoca“.

Nasljednik Gojaka Tihosalića mogao bi biti Vukmir Gojaković koji se spominje krajem maja 1436. godine. Označen da je iz Stoca u Vidovom polju Vukmir Gojaković se tada obavezao na sedmogodišnju službu kod dubrovačkog oružara Antolina Obradovića.

Sve to danas čini Stolac izuzetno privlačnim za posjetitelje koji rado dolaze i uživaju u čarima gradića koji odiše mediteranskim šarmom. Najstariji svjedok postojanja života na tim prostorima je pećina Badanj koja se nalazi u neposrednoj blizini Stoca. Pećina Badanj je paleolitsko stanište u kojem su pronađeni crteži s detaljima lova i jasnim likom konja.

Tu je i utvrđeni ilirski grad Daorson, koji izaziva divljenje svojim kiklopskim zidinama. Daorson je bio glavni grad heleniziranog ilirskog plemena Daorsa koji su živjeli od 300. do 50. godine prije nove ere. Ostatci ovog nekad najjačeg grada u širem području nalaze se u Ošanjićima, na uzvisini od 280 metara nadmorske visine s koje se pruža pogled na plodnu stolačku dolinu.

Stari grad Vidoški u Stocu utemeljen je u petom i šestom vijeku, u vrijeme bizantskog cara Konstantina koji je u Stocu izgradio tvrđavu s ciljem zaštite njegovih trgovačkih karavana koji su išli sa zapada prema istoku, prema nekadašnjem Bizantu.

Nakon cara Konstantina, grad je bio zapušten, sve do dolaska Slavena u osmom i devetom vijeku, a u 14. i 15. za vrijeme hercega Stjepana Kosače, doživio je svoj srednjovjekovni procvat. Grad su 1471. godine osvajile Osmanlije i on dobija današnje konture sa svim tvrđavama, zidinama i kulama. U 17. vijeku grad je imao 13 kula i bio je najbolje utvrđen grad u Hercegovini.

Brojni su i kulturno-historijski spomenici iz srednjeg vijeka, a najznačajniji su stećci, nadgrobni spomenici koje Stočanin Mehmedalija Mak Dizdar naziva „kamenim spavačima“. Na tri kilometra od Stoca nalazi se nekropola Radimlja sa 133 stećka. Tu je i nekropola Boljuni koja se nalazi u istoimenom selu u neposrednoj blizini grada. Obje nekropole nalaze se na listi UNESCO-a.

Za ljubitelje otomanske arhitekture može se vidjeti Sultan Selimova-Careva džamija (16. vijek), džamija u Uzunovićima i na Ćupriji (17. vijek). Također je interesantan kompleks orijentalno-stambene arhitekture poznat pod imenom Begovina (19 vijek).

Bujno drveće

Stolac je poznat i po mlinicama koje su snažan turistički potencijal ovog grada. Na Bregavi je ukupno 12 mlinica. Sve su prestale raditi još 50-ih godina prošlog vijeka, jer zbog naglog privrednog razvoja grada više nije bilo interesa za mljevenjem žita ili za pranjem gunjeva u stupama koje su radile uz mlinice.

Tu je i grob sarajevskog rabina Moše Danona, člana jevrejske zajednice s početka 19. vijeka. Imenovan je za hamambašija 1815. godine, a 15 godina kasnije, u vrijeme teških prilika za jevrejsku zajednicu na teritoriju Bosne i Hercegovine, pošao je pješke na put u Palestinu, želeći umrijeti i biti pokopan u Svetoj Zemlji. Na tom putu je i umro, i to u blizini Stoca, na mjestu gdje je i sahranjen.

Ovo tiho, sunčano mjesto na jugoistoku Bosne i Hercegovine koje je prepuno zadivljujuće osmanlijske arhitekture je istinska poslastica onima koje intrigira antropologija, arheologija i historija. Nijedan drugi grad u Bosni i Hercegovini nije dao toliko intelektualaca, umjetnika, poeta i vođa. Dok šetate kroz Stolac i slušate hitru Bregavu i cvrkut mnogobrojnih ptica shvaćate šta je to inspirisalo mnogobrojne generacije izvanrednih stolačkih ličnosti.

Ovo je izvanredno mjesto za šetnju, kušanje domaćeg vina, smokava ili narova koji ovdje rastu u svakom dvorištu. Također je ovo odlična baza za daljnje istraživanje ovog regiona na biciklu. Centar grada je prepun bujnog drveća, s jedinstvenim borovima koji streme ka nebu.