Ravlića pećina nalazi se visoko iznad vrela rijeke Tihaljine, na periferiji zaseoka Peć (Peć Mlini) u Drinovcima, općina Grude. Donedavno pojam poznat tek onima s užim interesovanjem za arheologiju, jer spada među najznačajnija prahistorijska nalazišta, ne samo u BiH već i u šire.
Smatra se da je naseobina u njoj nastala u razdoblju mlađeg kamenog doba – neolita – do kraja ranog bronzanog doba. Povoljni uvjeti za stanovanje, prirodni potencijali za lov i ribolov, pitka voda i komunikacijske mogućnosti stanovnicima prahistorijskih zajednica omogućavale su dugotrajan boravak u pećini. Otvor Ravlića pećine okrenut je ka jugu, širok je oko 40, a visok oko pet metara, pa tokom dana u unutrašnjost prostora prodire dovoljno sunčeve svjetlosti.
Neobičan nalaz
Ravlića pećina sastoji se od jedne veće i jedne manje dvorane. Dužina istraženog dijela je 145 metara, a visina varira od 5 do 20 metara. Prednji dio pećine je izložen sunčevoj svijetlosti i toplini, tako da je taj suhi dio pećinskog prostora povoljan za dugotrajniji boravak ljudi.
U arheološkim istraživanjima koja su u Ravlića pećini provođena u više navrata, između 1977. i 1980. godine, pronađeni su materijalni dokazi o pojavi života oko 3700. godine prije nove ere. Na tom opsežnom poslu radili su arheolozi iz cijele bivše Jugoslavije, a voditelj iskopavanja Brunislav Marijanović objavio je naučni članak u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH, u kojem je opisao metode i faze iskopavanja, te na temelju pronađenih ostataka i naučni osvrt na cijelo nalazište.
Nađeni su oruđe od cijepanog kamena, kosti, keramički nalazi, nakit, antropomorfna plastika. I ovdje je pronađen dječji kostur, koji se nije nalazio ni u kakvoj grobnoj konstrukciji, što predstavlja jedan širi običaj u mediteranskom kultu mrtvih u svrhu zaštite naselja i izazivanja plodnosti.
U sklopu terenske nastave Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Mostaru, obnovljena su arheološka iskopavanja u razdoblju od 2008. do 2010. godine i među brojnim arheološkim nalazima svojstvenih prvoj fazi istraživanja, dao je i jedan vrlo rijedak i neobičan nalaz. To je pintadera. Radi se o keramičkom predmetu valjkastog oblika dugom oko pet centimetara s prečnikom od oko tri centimetra, s perforiranom dužinom cijelog korpusa čija je površina bogato ukrašena dvjema spiralnim zavojnicama izvedenim tehnikom urezivanja.
Srodni predmeti do sada su poznati na Bliskom istoku i u jugoistočnoj Evropi i spadaju u rijetke akvizicije s neolitskih nalazišta. Do sada sličan nalazak nije registriran u okviru ove prahistorijske kulture. Funkcija, značenje i upotreba ovog nesvakidašnjeg predmeta pripisuje se raznim oblicima – od identifikacijske oznake pećinske zajednice u komunikaciji s drugim zajednicama preko otiskivača oznaka na keramičkim posudama i bojenih ukrasa na odjeći i tijelu do označavanja identiteta i statusnog položaja pojedinca u zajednici.
Ritualna praksa
Međutim, pronalazak ulomaka posuda ukrašenih i s vanjske i s unutarnje strane za koje se drži da su imale kultni karakter, govore o pintaderi iz Ravlića pećine kao instrumentu korištenom u ritualnoj praksi najstarijih stanovnika Drinovaca. Arheološka građa nađena u prvoj istraživačkoj kampanji deponirana je u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a građa iz kampanje 2008.-2010. čuva se u Arheološkoj zbirci Sv. Stjepana u Gorici kod Gruda.
U iskopavanjima je pronađen veći broj ognjišta, zatim žrtvenik, konstrukcija koja je vjerovatno služila za vješanje lonaca iznad vatre, te ostaci žrvnjeva kao dokaz da su se stanovnici bavili zemljoradnjom. Lov i stočarstvo bile su glavne privredne grane, dok je, po ostacima puževa i riječnih školjki, evidentna i sakupljačka djelatnost. Teško je reći zašto je život u Ravlića pećini nakon bronzanog doba prekinut i je li uopće prekinut. Arheološka istraživanja provedena su samo na jednom dijelu ovog lokaliteta, što nam ne garantira da života u kasnijim razdobljima nije bilo.
Činjenica je da su ogromni kameni blokovi, koji su pali sa stropa pećine, utjecali na one koji su ili koji su htjeli živjeti u njoj. Tu su i kasnije povremeno boravili ljudi od srednjeg vijeka. Posljednji koji su se njome služili bili su hajduci ovog kraja iz 18. i 19. vijeka. Godine 2019. u pećinu je postavljena rasvjeta, uređen je parking, ulaz, staza, te postavljanje vizualne signalizacije.
Autor: Tarik Dreca
