Status brzorastuće turističke destinacije povećao je i interese investitora za ulaganje u izgradnju turističkih kapaciteta u Bosni i Hercegovini. To je najčiglednije na primjeru Sarajeva, gdje smo svjedoci otvaranja potpuno novih ugostiteljskih i smještajnih sadržaja s vrhunskim standardima, koji doprinose obogaćivanju ukupne turističke ponude, ali se isto tako i nagovještava izgradnja i budućih hotelskih kapaciteta na vrlo atraktivnim lokacijama. Sve to ima pozitivnog odraza na rast i razvoj jer se efekti toga disperziraju na sve privredne grane koje imaju dodira sa turizmom i općenito utječu na povećanje svih makroekonomskih parametara.
Međutim, postavlja se objektivan upit, koliko postojeća saobraćajna infrastruktura u Bosni i Hercegovini usporava ili čak sprečava razvoj turizma. U nastojanju da se odgovori na tako formulirano pitanje mora se poći od činjenice da su danas ljudi suočeni s povećanim zahtjevima na njihovim radnim mjestima, ali i u svakodnevnom životu, što se reflektiralo na porast potrebe za odmorom i rekreacijom.
Pri tome se podrazumijeva da putovanje u mjesta s turističkim, rekreativnim i sportskim sadržajima treba biti brzo, udobno i sigurno, što zahtijeva adekvatnu saobraćajnu infrastrukturu i sredstva. Ako se referiramo općenito na početke razvoja turizma, onda treba istaći da su se prva turistička putovanja mogla realizirati samo ako su im bile naklonjene prirodne pogodnosti, da bi protekom vremena saobraćaj postao jedan od ključni faktor turističkog omasovljenja svijeta i širenja mogućnosti upoznavanja različitih turističkih mjesta i zemalja.
Saobraćajna infrastruktura je inkorporirana u sve privredne grane, tako da njena razgranatost i poboljšanje kvaliteta predstavljaju jedan od krucijalnih elemenata razvoja ukupne privrede. Dobro organizirana i uređena saobraćajna infrastruktura relevantna je za turističke destinacije sa stanovišta ojačavanja i održavanja njihovih turističkih atraktivnosti u smislu dostupnosti turističkih destinacija, mobilnosti turista tokom boravka, kao i kvalitetnog snabdjevanja temeljenog na savremenim logističkim principima. Podizanje nivoa ove infrastrukture se smatra sastavnim dijelom razvojne politike turizma jer ona između ostalog omogućava otkrivanje potencijalnih turističkih resursa, koji posjeduju povoljne prirodne pogodnosti za razvoj turizma.
Investicije u razvoj saobraćajne infrastrukture nisu ni izbliza bile dovoljne, ni srazmjerne s ulaganjima u proizvodne kapacitete, zbog čega su se pojavile evidentne diferencije u stepenu razvoja turizma u komparaciji s drugim privrednim oblastima i granama u Bosni i Hercegovini. Kad bi se pokušali detektirati stvarni razlozi za to, onda se to može promatrati kao rezultanta nedostatka razumijevanja i nepostojanja adekvatne dugoročne strategije i prostornih planova. Najbolji argument za ovu tvrdnju je to što je u Bosni i Hercegovini funkciji oko 200 km autoputeva, u Hrvatskoj 1.300 km, Srbiji 900 km, Austriji 2.000, a u Njemačkoj oko 13.000 km.
U 2018. godini je cestovnim saobraćajnicama u Bosni i Hercegovini prevezeno 8,3 miliona putnika, željeznicom 0,41 milion putnika, a avionskim putem 1,66 miliona putnika. Istodobno je u Hrvatskoj svim oblicima prijevoza prevezeno 85 miliona putnika. Sigurno je da ulaganje u saobraćajnu infrastrukturu, osim pozitivnih, ima i svoje negativne efekte, koje je neophodno usklađivati na principima održivog razvoja, istrajavajući na kontinuiranom smanjivanju i neutraliziranju svih komponenti koje mogu štetiti okolišu. Takav pristup umnogome može utjecati na povećavanje konkurentnosti turističkih destinacija i osigurati budući održivi razvoj turizma.
I na kraju treba reći da svjetski turistički portali Bosnu i Hercegovinu označavaju kao jednu od manje posjećenih evropskih zemalja, sugerirajući da je ona prava riznica arhitektonskih i prirodnih ljepota. Istina, nije baš ugodno voziti se postojećim saobraćajnicama, ali isplati se jer se ima šta i vidjeti, a možemo biti ponosni i na našu gostoljubivost i gostoprimstvo.
Pretpostavka je da bi se stanje u ovoj sferi moglo značajno unaprijediti, ali u postojećim političkim okvirima naša realnost bi se ponajprije mogla prepoznati u kineskoj poslovici: „Sanjao sam hiljadu novih puteva. Probudio sam se i pošao starim“.
