Fenomen ekonomskog razvoja predstavlja svakako jednu od temeljnih tendencija u civilizacijskoj povijesti, koja je bila od presudnog značenja za opstanak i kontinuirani prosperitet ljudske vrste. Svako njegovo kretanje vezano je za istovremene brojne promjene i transformacije, koje pod djejstvom znanstvenog i tehničkog progresa i izmjena društvenog i prirodnog okruženja utječu na uvećanje svih ekonomskih parametara.
Nije dovoljno promatrati, analizirati i donositi zaključke o kretanju i efektima ekonomskog razvoja samo kroz prizmu niza sukcesivnih promjena u ekonomskoj strukturi, nego je u to neophodno uvrstiti i sve izmjene u svijesti čovjeka, kao najvažnijeg faktora ukupne privredne dinamike. Stoga su pogrešna tumačenja da je fundamentalni cilj ekonomskog razvoja što veća proizvodnja roba i usluga, nego se on mora preformulirati i treba da glasi da je glavni cilj razvoja jačanje ljudskih sposobnosti za ispunjen, produktivan i dostojanstven život.
Razvoj je neposredno povezan s ulaganjima u ljudski kapital, gdje se svrstavaju ulaganja u formalno obrazovanje, edukaciju, zdravstvo i sve ono što direktno ili indirektno pridonosi povećanju produktivnosti i kreativnosti čovjeka. Isto tako, razvoj je povezan je s raspodjelom koristi od ekonomskih aktivnosti i pokazuje u kojoj je mjeri raspodijeljen među pojedincima. Ovo se naročito potcrtava jer nejednaka raspodjela tih koristi producira nejednaku raspodjelu kvaliteta života ljudi koji participiraju u toj raspodjeli. Međutim, stvarno stanje ukazuje da je ekonomiste povećanje proizvodnje postalo opsesija, dok je istodobno bio smanjivan njihov interes za kvalitet života čovjeka.
UN je pokrenuo aktivnosti na iznalaženju modela izračuna, kojim se mjeri siromaštvo, pismenost, obrazovanje, životni vijek, i drugi faktori u različitim svjetskim državama. Tako je 1990. godine nastao HDI – Indeks humanog razvoja putem kojeg se zemlje rangiraju u više kategorija. Program UN-a za razvoj ovaj indeks koristi od 1993. godine i publicira ga u svojim godišnjem izvještajima o razvoju, a njegova osnovna svrha je da se skrene pažnja sadašnjim i budućim generacijama na njihove vlastite odgovornosti spram razvoja. S obzirom na činjenicu da je danas nejednakost u svijetu postala sve izraženija i da se multiplicira broj ljudi koji preživljavaju ili otežano žive, što proizvodi negativne reperkusije na kretanje ekonomskog razvoja, putem ovog projekta se nastoji ukazati da se lična i društvena sigurnost može stjecati samo u razvoju koji omogućava pristojan život, gdje se koristi od ekonomskih aktivnosti što ravnomjernije distribuiraju na sve učesnike.
Indeksom humanog razvoja su obuhvaćena tri parametra: očekivani životni vijek, znanje i obrazovanje kroz obuhvat pismenosti i broja godina provedenog u školovanju i ekonomsko bogatstvo kroz bruto domaći proizvod per capita, tako da veće indekse imaju zemlje u kojima su očekivano trajanje života, period obrazovanja i dohodak po stanovniku veći, odnosno manje indekse imaju zemlje u kojima su naznačeni parametri na nižoj razini. Iako su prisutne ozbiljne i utemeljene kritike ovog indeksa i metodološkog pristupa izračunu ovog indeksa, on još uvijek tretira kao najrelevantniji način mjerenja društvenog blagostanja.
Izvještaji UN su zasnovani na podacima 189 država koje su kategorizirane u četiri široke kategorije ljudskog razvoja: vrlo visoki ljudski razvoj, visoki ljudski razvoj, srednji ljudski razvoj i niski ljudski razvoj. Najveći indeks humanog razvoja u Izvještaju za 2018. godinu imaju Norveška, Švicarska, Australija, Irska i Njemačka i kreće se od 0,953 do 0,936 respektivno, dok najmanji indeks karakterizira nekoliko zemalja sa afričkog kontinenta, u koje spadaju Niger, Srednjoafrička Republika, Južni Sudan, Čad i Burundi, gdje se vrijednost indeksa kreće u intervalu od 0,354 do 0,417 respektivno. Primjera radi u zemljama sa visokim HDI očekivani životni vijek premašuje 81 godinu, prosječno očekivani broj godina školovanja je veći od 18, a BDP per capita prema paritetu kupovne moći veći je od 46.000 USD. S druge strane, u zemljama sa najnižim HDI očekivani životni vijek je oko 60 godina, očekivano trajanje školovanja 9 godina, a BDP per capita prema paritetu kupovne moći je najniži u Centralnoafričkoj Republici sa 663 USD i Burundiju 702 USD.
Od zemalja regiona najviši HDI imaju Hrvatska na 46. i Crna Gora na 50. mjestu i one su klasificirane u grupu zemalja s vrlo visokim ljudskim razvojem, dok su Srbija na 67, Bosna i Hercegovina na 77. i Makedonija na 81. mjestu, svrstane u grupu zemalja visokog ljudskog razvoja. Od nekih karakterističnih podataka za Bosnu i Hercegovinu može se pomenuti da je očekivani životni vijek 77,1 godina, očekivano trajanje školavanja 14,2 godine, a BDP per capita prema paritetu kupovne moći 11.716 USD (što je najniže u regionu).
Sve ovo pokazuje da je za unapređenje stanja humanog razvoja u Bosni i Hercegovini neophodan intenzivniji i konzistentniji pristup kojim bi se pratili svi pokazatelji i uzimala u obzir sva stečena iskustva, te kontinuirano pratila nova rješenja u savremenoj metodologiji i pokazateljima humanog razvoja. Stoga je danas više nego ikada aktuelna latinska izreka Salas rei publicae lex maxima – Blagostanje društva je najviši zakon.
