Sunčano zimsko jutro i vedro nebo nad bh. gradovima i na prvi pogled idiličan ambijent. Možda bi i mogao biti, ali nije. Mnogostruki politički, ekonomski i kulturni apetiti su inficirali cijeli prostor i u stanovništvo je ušao strah i strijepnja pod pritiskom vijesti, analiza, saopćenja, bojkota, blokada…
Upravo oni koji su uzročnici „infekcije“ ne žele se baviti životom ljudi kojih je sve manje na ovim prostorima i sve teže osiguravaju neophodna sredstva za život, nego se fokusirani da isključivo sebi i bliskim osobama i kompanijama osiguraju određene pogodnosti. Taj proces dovodi do sve izraženije ekonomske nejednakosti unutar zemlje. Istina, nejednakost nije samo obilježje Bosne i Hercegovine, nego je ona označena kao jedan od najvećih problema savremenog svijeta i tema je velikog broja studija, znanstvenih i stručnih radova i knjiga, od kojih je možda najznačajnija „Kapital u 21.stoljeću“ čiji je autor Thomas Piketty .
Za mjerenje ekonomske nejednakosti najčešće se koristi Gini koeficijent koji se kreće u rasponu od 0 do 1. Kada bi njegova vrijednost bila 0, to bi značilo da je postignuta idealna jednaka raspodjela prihoda i da svi stanovnici imaju isti prihod, a kada bi ta vrijednost bila 1, onda bi značilo da jedna osoba prima sav raspoloživi prihod u jednoj zemlji, odnosno, da je postignuto stanje savršene nejednakosti.
Obzirom da socijalno-ekonomske odrednice imaju poseban značaj za zdravlje ljudi jer je nastanak bolesti direktno povezan s uvjetima života, pomenuto društveno raslojavanje i nejednakost su utjecale na smanjenje zdravstvene otpornosti i pojave većih diferencija u ishodima po zdravlje između pojedinih društvenih grupa, koje se najčešće mjere kroz očekivano trajanje života, smrtnost, oboljevanje od različitih bolesti i samoprocjena zdravlja.
Informacije iz studija svjetskih finansijskih institucija pokazuju da 800 miliona ljudi u svijetu više od deset posto primanja troši na zdravstvene potrebe koje ne pokriva zdravstveno osiguranje, a 200 miliona više od 15 posto. Postoji više tumačenja o tome šta se sve svrstava u socijalno-ekonomske odrednice zdravlja, ali su sva saglasna oko sljedećih komponenti: socijalne razlike, stres, rani period života, zaposlenost, nezaposlenost, stambeno pitanje, usluge zdravstvene zaštite, obrazovanje, socijalna podrška, socijalna isključenost, hrana, alkohol, duhan i narkotici.
To je prepoznato kao relevatan i permanentan javno-zdravstveni problem za čije rješavanje je trebalo usvojiti adekvatne zdravstvene politike. Shodno tome je najviše učinjeno na nivou EU, tako da je u okviru ostvarivanja ciljeva održivog razvoja doneseno 17 mjera općenito usmjerenih na podizanje kvaliteta života ljudi.
Tako na primjer u okviru prvog cilja zemlje članice EU mogu očekivati institucionalnu potporu u borbi protiv siromaštva, a u sklopu trećeg cilja „Osigurati zdrav život, te afirmirati i promovirati koristi za sve bez obzira na dobnu grupu” dopunjeno je djelovanje zemalja članica propisima i ostalim inicijativama o javnom zdravstvu, sistemima zdravstva i zaštite okoliša koji su povezani sa zdravstvenim problemima. Uvažavajući krucijalni značaj zdravlja za unapređenje i oblikovanje održive ekonomije, Evropska komisija se obavezala pružiti pomoć članicama u nastojanju osiguravanja kvalitetne zdravstvene zaštite, jačanja kapaciteta za sprečavanje i rješavanje globalnih prijetnji.
Posmatrajući dostupne podatke Zavoda za javno zdravstvo FBiH i Instituta za javno zdravstvo RS o zdravlju stanovništva u Bosni i Hercegovini vidljivo je da su prema grupama dijagnoza dominantni uzroci smrtnosti stanovništva bolesti cirkulatornog sistema s oko 50 posto i tumori s oko 22 posto, dok su ostale grupe bolesti manje zastupljene. Od ostalih indikatora treba pomenuti da je tekuća potrošnja za zdravstvo po glavi stanovnika u FBiH u 2017. godini iznosila 819 KM.
Iako je udio zdravstvene potrošnje u BDP vrlo visok, zbog niskog BDP-a BiH, potrošnja po stanovniku je značajno niža u odnosu na druge evropske zemlje. Privatna potrošnja za zdravstvo je zasnovana na potrošnji domaćinstva iz džepa s obzirom na to da ne postoji razvijen sistem dobrovoljnih zdravstvenih osiguranja, što ukazuje da je financijska zaštita stanovništva veoma loša. Istina je da se politički establišment nije želio upuštati u rješavanje ove problematike kojim bi rasteretili potrošnju domaćinstava izdacima za zdravstvene potrebe i sigurno je da će se u budućem vremenu morati uvesti dopunski sistemi plaćanja i veća izdvajanja iz proračuna.
Vraćajući se na početak ovog teksta može reći da ovo zaobilaženje stvarnih problema i odvlačenje pažnje javnosti od njih nije ništa novo i da je njemački filozof Arthur Schopenhauer davno zaključio: „Da je čovječanstvo oduvijek bilo razumno, povijest ne bi bila dugačka hronika gluposti i zločina“, a Hermann Hesse, književnik i dobitnik Nobelove nagrade, nas je opomenuo da: „Naš cilj nije da postanemo kao drugi, potrebno je da se međusobno razlikujemo, da naučimo da vidimo drugačije ljude od sebe i da ih poštujemo“.
