Obično ljeti idemo u Ujedinjeno Kraljevstvo, da se vidimo sa porodicom i prijateljima. Ali, ovo će nam biti zadnje cijelo ljeto u Bosni i Hercegovini jer se moj mandat završava u augustu iduće godine. Zbog toga smo ove godine odlučiti odvojiti vrijeme da otkrijemo nove dijelove ove prelijepe zemlje i da posjetimo neke favorite od ranije.
U junu smo nekoliko dana proveli u Unsko-sanskom kantonu. Na putu tamo, stali smo u historijskom gradu Jajcu. Taj grad mi je jedno od najdražih mjesta u BiH. Bivši glavni grad Kraljevine Bosne, sa svojom prelijepom srednjovjekovnom tvrđavom koja je bila dom zadnjem bosanskom kralju, Stjepanu Tomaševiću.
Danas, Jajce je jednako poznato i zbog svog vodopada, na mjestu gdje se Pliva susreće sa Vrbasom, i kao grad domaćin drugog zasjedanja AVNOJ-a, 29.11.1943. godine kada je donesena odluka da se Jugoslavija uspostavi na federativnim principima. Noć smo proveli u vikendici i gledali kako krijesnice plešu na obalama Plivskog jezera.
Nakon toga smo krenuli na sjever, da otkrivamo dragulj zvani Nacionalni park Una. Zahvaljujući sjajnom timu u Kiro Rafting, nas svih petero, uključujući i moju jednogodišnju kćerku, smo otišli na rafting i plivali u živopisno zelenoj Uni, možda najljepšoj rijeci koju sam ikad vidio. Rimljani su bili u pravu što su je nazvali “jedina”. Proveli smo se sjajno, kao porodica – kampovali smo na obalama potoka i istraživali okolinu, uključujući i moćni vodopad Štrbački buk.
Uzeo sam još nekoliko slobodnih dana. Napravili smo spisak mjesta koje želimo vidjeti i posjetiti. Prije svega, ponovo smo otišli na Treskavicu. Peli smo se na nju i ranije, ali ovaj put smo pola puta prešli u Ladi sa 4×4 pogonom, što je iskustvo samo za sebe. Zbog toga smo imali više vremena da istražujemo vrh planine. Planinarili smo oko četiri jezera na Treskavici i u jednom čak i plivali.
Naredni dan su naši prijatelji Amel i Arijana Mekić i njihova kćerka Tajra pozvali cijelu porodicu na Jablaničko jezero. Divno smo se proveli, hvatali smo žabe i plivali u jezeru, skakali sa broda. Nije nas odbilo ni to što smo dijelili jezero sa prilično impresivnim vodenim zmijama (uvjerili su me da nisu otrovne!). Kao što smo to često zaključili u BiH, gostoprimstvo naših domaćina nije imalo granica. Dan je završio pečenjem cijelog janjeta. Balkanski raj!
Veći dio te sedmice proveli smo u i oko Sarajeva. To je uključivalo velike količine sladoleda na Baščaršiji, a ja sam ispunio najvažniji cilj te sedmice, a to je da skinem pomoćne točkove sa bicikala moje dvoje starije djece. Također smo uspjeli popeti se na vrh Trebevića sa našim tronogim jorkširskim terijerom, i cijela porodica je išla na piknik na vrhu Čavljaka.
Zadnji izlet je bio u Višegrad, da vidimo poznati most Ive Andrića, most na Drini. Vožnja je bila prelijepa, prvo preko platoa Romanije, a onda južno kroz predivne riječne klance. Nismo se pokajali, ljepota mosta je podsjetnik bogate i ponekad tragične istorije ove zemlje.
Nažalost, BiH ne koristi uvijek ono što ima na najbolji način. Putevi su očigledan problem. Početkom godine, vozili smo se od BiH do Grčke, preko Crne Gore i Albanije, a vratili se preko Makedonije i Srbije. Na osnovu ove “nenaučne” studije duge 2.500km, mogu izjaviti da BiH ima najljepše krajolike, ali i daleko najgore puteve u regionu. U svakoj zemlji koju smo posjetili, osim u BiH, vidjeli smo da su u toku veliki projekti izgradnje. Neshvatljivo mi je da se političari u ovoj zemlji ne mogu dogovoriti čak ni puteve da poprave.
Ono što sam primjetio je da su ljudi ovdje iznenađeni kad im kažemo da smo ostali ovdje za odmor. A ne shvatam zašto. Mi smo zaista uživali u otkrivanju Bosne i Hercegovine. Uvijek me iznova iznenadi činjenica da, skoro iza svakog ćoška, otkrijemo tvrđavu, manastir, džamiju koju treba pogledati ili spektakularnu planinu, jezero ili rijeku u kojoj treba uživati. Putovanje kroz ovu zemlju je bio samo podsjetnik njenog ogromnog potencijala, kao i velikodušnosti njenih ljudi. Nakon nekoliko mjeseci ispunjenih frustracijama, dobro se podsjetiti zbog čega i za šta radimo.
