Skip to content Skip to footer

Damir Bajraktarević izrađuje drvene naočale: Ljubav prema drvetu pretvorio u unosni posao

Unikatne, neprocijenjive i energične – riječi su kojima se mogu opisati ručno rađene drvene naočale koje tridesetogodišnji Sarajlija Damir Bajraktarević radi. Iz ljubavi prema drvetu ali i znatiželje, razvio je unos posao i nazvao ga „Dawood“. Mušterije mu dolaze svakodnevno, a neke se vraćaju i po tri puta. Jedna od njih je i zvijezda Dino Merlin. Naočale šalje širom svijeta, a trenutno priprema pošiljku za Australiju.

Iako, kako kaže, nije izmislio toplu vodu, ipak zanimljivo je da je Damir sve sam naučio, jer niko u njegovoj porodici nije bio zanatlija, a sve je krenulo od pravljenja drvenih gitara.

U svemu sam 

– Obično me svi pitaju da li sam naslijedio zanat od nekoga, ali nisam. Ustvari, završio sam studij marketinga i niko u mojoj familiji nije imao dodir sa zanatom, do mene. Usput sam i zarađivao od muzike i imao fine prihode ali, priznajem,  i viška vremena. Tada sam odlučio da napravim gitaru. Teoretski sam sve znao, ali nikada mašinu u ruci nisam držao – počinje Bajraktarević.

Iz znatiželje kupio je jednu – ručni frezer koji u minuti ima 25.000 obrtaja i koji doslovno, kako kaže, reže prste.

– Bio je pravi izazov držati u rukama takvu mašinu. Prve dvije rupe koje sam napravio tom mašinom za mene je bio kraj svijet… Tada sam shvatio da ću se u životu baviti drvetom, da li to bile gitare, stolovi, stolice… Jednostavno, zaljubio sam se u drvo – prisjeća se Damir.

 

Kako se taj posao nije isplatio, odlučio je praviti nešto manje što može spakovati u paketić i slati po cijelom svijetu. Tako je nastao brend „Dawood“.

–  Ono što mi je bilo tada u glavi jeste da za šta se god odlučim radit ću to najbolje ili neću nikako. To su bile naočale. Početak je bio težak, ali čiji nije? Iako se ovakvi zanati obično prenose s koljeno na koljeno, kako sam već rekao, ja nisam imao od koga da naslijedim, već sam sve korake sam naučio. Bilo je tu raznih grešaka, dorada, vraćanja na početak… Više od 80 okvira sam uzlaud bacio dok naočale na kraju nisu bile funkcionale i estetski lijepe – objašnjava on.

Trud se na kraju isplatio. Za njegov brend daleko se čulo, zadovoljne mušterije se i danas vraćaju, a uskoro sprema i pošiljku za Australiju.

– Iskreno, nisam očekivao tako pozitivnu reakciju za kratko vrijeme. Čak mi se na početku dešavalo da moram odbiti neke klijente, jer jednostavno nisam htio da podvaljujem neke kopije. Na kraju sve to dođe na svoje – govori Damir.

Zadovoljne mušterije

Za pravljenje naočala potrebno mu je oko 15 dana.

– To je poprilično kompleksan proces, jer postoji nekoliko etapa koje moraju proći dok ne dođe do finalnog proizvoda. Prvo se reže drvo, nakon toga pari i stavlja u kalupe kako bi se savilo prema radijusu lica. Taj dio najduže traje – oko desetak dana. Ali, dok se to dešava, radim na drugim naočalama, tako da uvijek imam polugotov proizvod – govori Damir i dodaje da domaće vrste drveta nabavlja po našim selima gdje je drvo prirodno sušeno, dok egzotične vrste nabavlja iz inostranstva.

Zbog vrsta drveta variraju i cijene naočala.

– Mogao sam se zadržati na domaćim vrstima, ali želio sam ponuditi i modele od egzotičnog drveta. Zbog toga, cijene se kreću od 180 do 300 KM.  U zavisnosti od želje klijenta, cijena može varirati. Za egzotičnu vrstu drveta ebanovinu, koja je jako zahtjevna za obradu, cijena naočala će biti skupa, jer jedna daščica košta 70-80 KM.

Obično ga pitaju da li je to malo precijenjeno za naše standardne, pa im uvijek kaže da uđu u bilo koji kafić i pogledaju kakve mobitele nosi naš narod. Tada ćete vidjeti da je ta cijena u skladu s kvalitetom.

Leave a comment