Trebinje: Prelijepi most s dva imena

Arslanagića most FOTO: VELIJA HASANBEGOVIĆ

U našoj zemlji malo je mostova koji se ljepotom linija i maštovitošću oblika mogu s njim porediti. Višegradska ćuprija na Drini je mnogo veća i za ekonomsku historiju znatno značajnija, čuveni most na Neretvi u Mostaru vidno je smjeliji u konstrukciji i kao duga vitak, ali je trebinjski skladniji, bogatiji po oblicima, slikovitiji. U historiji našeg graditeljstva on ima vrlo ugledno mjesto i poseban značaj u balkanskoj arhitekturi 16. vijeka. Ovako je o Arslanagića mostu još prije 50 godina pisao Vojislav J. Đurić u beogradskoj Politici.

Teško da je iko prije i poslije njega nalazio ljepše i priličnije riječi i više doprinio da šira javnost uvaži nesumnjivu kulturno-historijsku vrijednost trebinjskog mosta, a možda su one značile još više – podstrek za odluku da se most sačuva od propadanja na dnu upravo tih godina građene vještačke hidroakumulacije. O najstarijem mostu na Trebišnjici od tada do danas, čini nam se – sve je rečeno i napisano.

Akumulaciono jezero

Izgradnja Arslanagića mosta na rijeci Trebišnjici, prema spisima u dubrovačkoj arhivi, počela je 1568. godine i deset tamošnjih zidara bilo je angažovano na ovoj građevini. Most je podigao Mehmed-paša Sokolović i otvoren je 1574. godine.

Most je povezivao centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi u Crnoj Gori, tada u sastavu Bosne u okviru Osmanskog carstva). Preko njega je išla skoro sva trgovina, najviše so. Godine 1687. Mlečani su zauzeli Novi što je izazvalo povlačenje bogatog muslimanskog stanovništva prema Trebinju, i most je izgubio na značaju. Na to je također utjecala izgradnja puteva prema Dubrovniku. Jedan od muslimana iz Novog bio je i Arslan-aga koji je dobio zadatak da naplaćuje mostarinu, te je napravio kuću odmah pored mosta. Vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se zvalo Arslanagići, pa se i most počeo nazivati Arslanagića most, po njenom mostaru.

Krajem Drugog svjetskog rata, tačnije 1944. godine, četnici su pokušali srušiti most. Tokom eksplozije uništeno je samo lijevo krilo mosta dužine oko osam metara, koje je nakon rata nadomješteno uskom betonskom trakom.

Drugo oštećenje mosta desilo se 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu praviti akumulaciono jezero Gorica za potrebe hidrocentrale. Most je godinu dana bio potopljen i ležao je pod vodom. Nakon pražnjena akumulacionog jezera, za dva mjeseca, 1966. godine, most je demontiran, rastavljen, kamen po kamen, i stajao je na obližnjem polju. Projekt rekonstrukcije mosta izradilo je preduzeće Energoinvest iz Sarajeva.

Ipak, godine 1970. počelo je premještanje i nakon dvije godine slaganja (kameni blokovi su bili obilježeni brojevima i transportovani čamcima) most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagića Most je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je samo nekoliko kuća koje iznad nivoa jezera.

Promjena naziva

Pravilo je da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO-a i zato Arslanagića most nema takav status.

Novi epilog oko Arslanagića mosta nastao je 1993. godine, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Naime, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja Božidara Vučurevića, naziv mosta je promijenjen u Perovića most, navodno, tvrdeći da su Arslanagići postali od porodice Perovića. Također je promijenjeno i ime sela u Perovića Most.

Danas, naziv mosta i sela nije promijenjen, ali ga narod i dalje zove njegovim originalnim imenom – Arslanagića most. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

Most je dug 92,25 metara, a širina kolovoza iznosi 3,6 metara. Masivna kamena mostovska konstrukcijom sastoji se od dva velika i pet manjih svodova, te tri riječna stuba. Veliki svodovi dostižu 15 metara visine od normalnog vodostaja rijeke. Bočne strane mosta ograđene su korkalukom od kamenih ploča.

Most je koncipiran na način gdje dominira snažan središnji pilon, širine oko 3,6 i dužine oko devet metara. Između centralnog stuba i priobalnih konstrukcija rasponi su približno jednaki. Ovi rasponi su podijeljeni sekundarnim stubovima u približnom odnosu 1:2, tako da je raspon prema centralnom stubu dva puta veći od raspona između priobalne konstrukcije i prvog stupa. Na Arslanagića mostu iznad srednjeg stuba nalazila se kamenom zidana stražarnica koja je 1890. godine uklonjena.