Tradicionalne nošnje naroda u BiH: Bogatstvo i ljepota ogledaju se u različitosti

U bogatu riznicu kulturnog blaga naroda Bosne i Hercegovine, kojim se malo koja zemlja danas u svijetu može ponositi, prije svega kada je riječ o njegovoj raznovrsnosti, spadaju i nošnje.

Mnogobrojne varijante formirale su se kroz dugi niz godina i nose u sebi elemente ili pak samo tragove elemenata mnogih kulturnih utjecaja, koji su bili važan faktor u razvoju, ne samo nošnji, nego i općenito historijskih i društvenih zbivanja.

Narodna nošnja Hrvata

Zbog toga u našim nošnjama nalazimo tragove balkanske, mediteranske i orijentalne kulture. Ovi utjecaji ostavili su pečat na tradicionalne nošnje i nesumnjivo doprinijeli njihovoj diferencijaciji.

Do kraja 19. stoljeća nošnja seoskog stanovništva BiH bila je najvećim dijelom domaće proizvodnje. Izrađivale su je žene na selu, a neke njene dijelove stvarale su vješte ruke gradskih zanatlija.

Materijali su uglavnom nastajali od vune, lana, konoplje i kože. Od lana i konoplje tkalo se platno za osnovne dijelove nošnje: košulju, gaće, kao i ženske marame za pokrivanje glave. Čisti lan koristio se za praznične dijelove nošnje, dok se za svakodnevnu odjeću miješao s konopljom.

Pamuk, koji je bio u velikoj upotrebi u gradskoj nošnji, počeo se upotrebljavati na selu krajem 19. stoljeća, i to najprije u centralnoj i istočnoj Bosni, Posavini i Hercegovini.

Narodna nošnja Srba

Vuna je imala najveću primjenu. Od nje se izrađivalo sukno za svu odjeću gornjeg dijela tijela, kako ljetnu, tako i zimsku. Vuna se koristila i za pletenje čarapa, pregače, tkanice i torbe.

Koža se upotrebljavala najčešće u sirovom stanju, neprerađena, samo osušena. Od nje je izrađivana obuća, najčešće opanci koji su, u zavisnosti od kraja, poprimali razna imena, pa su se negdje zvali putravci, negdje oputnjaci ili fašnjaci.

Široko rasprostranjena planinska oblast naše zemlje bogata je raznovrsnim srpskim i hrvatskim nošnjama, dok su bošnjačke veoma ujednačene. Među najpoznatije srpske i hrvatske nošnje spadaju imljanska, zmijanjska, banjalučke vrhovine, prnjavorska, debeljačka, janjska, sasinska, kupreska, livanjska, glamočka, grahovska, podgrmečka, bihaćka, ramska.

U Hercegovini se odvajaju dvije varijante umska i brdska. Umska nošnja zahvata zapadni i srednji dio Hercegovine, uključujući i okolinu Mostara, Konjica, Stoca, Ljubinja i Ljubuškog, dok se brdska prostire u istočnim dijelovima, zahvatajući i dijelove Bosne oko Foče i Čajniča.

Mnogobrojne varijante nošnji različitih etničkih grupa ispoljavale su se u manjim detaljima pojedinih odijevnih predmeta, u njihovoj boji ili načinu nošenja, ali su u osnovi zadržale osnovne karakteristike tipa kojem pripadaju.

Danas je prava rijetkost vidjeti da neko nosi narodnu nošnju u svakodnevnom životu, a osim na smotrama folklora, narodne nošnje mogu se vidjeti u Zemaljskom muzeju BiH i Muzeju grada Sarajeva, Despića i Svrzinoj kući te Muzeju austro-ugarskog perioda u Sarajevu. Potom u Muzeju Hercegovine u Mostaru, Muzejskom interpretacijskom centru u gradu na Neretvi, u muzejima istočne Hercegovine u Trebinju i Humcu, Muzeju grada Zenice, Franjevačkim samostanima u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici i Bugojnu, Zavičajnim muzejima u Travniku i Doboju, Muzeju Semberije u Bijeljini, te u Livnu, Prijedoru, Foči, Banjoj Luci i Konjicu.