Kada izgovorim riječ Prenj – srce mi brže zakuca! I tako je to godinama, od mog djetinjstva do danas… U toj ljubavi prema Prenju nisam usamljen. Dapače! Veliki broj planinara će se složiti da je Prenj najljepša i najraskošnija planina u Bosni i Hercegovini. Naravno, o ukusima ne treba raspravljati, ali svako ko posjeti ovu planinu uvjerit će se da prethodna tvrdnja itekako ima smisla.
Prenj od ostalih planina u Bosni i Hercegovini razlikuje njegova alpska struktura. Ukoliko ga gledate sa Čvrsnice, ili s oboda Bjelašnice, Visočice, Veleža…, bilo s juga, sjevera, istoka ili zapada, uvijek će vam se ukazati nemirna linija njegovog pobočja, nalik EKG koji očitava rad srca, koje je iz nekog razloga uzbuđeno. I ta drhtava linija podsjeća na obrise evropskih Alpi.
Četiri lica
Uprava ta alpska struktura Prenj čini jedinstvenim – lijepim, osebujnim i zavodljivim. Svaki pojedinac iz velike armije ljubitelja Prenja, ovu planinu doživljava na svoj način. I svako misli da se Prenj otvorio baš njemu, i da je jedino on upućen u sve njegove veličanstvene trenutke izlaska ili zalaska sunca, svitanja ili smiraja dana…
I ja, evo, skrušeno priznajem: dugo sam mislio da prenjska jutra sviću baš za mene; da samo ja znam njegove najskrivenije tajne, i da sam onaj kojeg je ova planina odabrala da ga nagradi svojim najintimnijim trenucima. Ovo osjećanje proističe iz ljudske naivnosti da se svemir okreće oko njega i da sve postoji jedino radi njega i nikoga više.
E pa, nije tako!
Prenj svoju ljubav dijeli svima koji je umiju prepoznati; svakome onome koji zna u njoj uživati i koji ga, naprosto, voli zbog toga što je tu i što postoji! Upravo stoga, svako od onih koji su zaljubljeni u Prenj, ima pravo na njegovu milost, na sunčan, nezaboravan i lijep dan, koji će se bespovratno useliti u dušu i postati dio njegove memorije.
Prenj odlikuje veliki broj vrhova s više od 2.000 metara nadmorske visine. Istražujući, našao sam da ih ima 14 – Zelena glava, Otiš, Mali Otiš, Veliki Botin, Mali Botin, Lupoglav, Erać, Kerać, Vidina kapa, Herać, Mali Herać, Osobac, Velika kapa i Ovča.
Uglavnom su to masivni i dominatni vrhovi, koji svojom elegancijom očaravaju svakog ko ih vidi. Svaki od prenjskih vrhova je priča za sebe. I sa svakim imam poseban odnos, niz upečatljivih trenutaka, koje pamtim i koji čine ukupnu sliku Prenja koju nosim u sebi. Sa svakog vidite nove vizure, nudi vam se novi pogled, novi doživljaj i novi okvir za ram vlastite historije.
Kao i sve planine dinarsko-balkanskog regiona, Prenj ima svoja četiri lica, ovisno o godišnjem dobu. Svako od ovih lica ima različite karakteristike, svoju likovnost i izazove. Proljeće je možda najzanimljivije – dok u dolini beharaju voćke, vrhovi su još pod debelim naslagama snijega!
Ova čarobna kombinacija, gdje sa zelenih tepiha za nekoliko sati kročite u prostor snijega i leda, nudi kompletan mentalno-fizički i estetski doživljaj. Dramatična smjena zelenih boja olistale šume i trave, s ledeno-bijelim bojama gornjih katova planine, razveselit će vas i podsjetiti na kako lijepom Planetu živimo.
Ljeto je čarobno zbog izvanrednih izlazaka i zalazaka sunca, zbog opuštenosti koju daju ljetnje temperature, zbog laganog ruksaka i veselog čavrljanja. Ljeti je planina najdostupnija, tehničke teškoće su svedene na minimum (nema leda i snijega koji otežavaju kretanje), a odjeća (obuća) je lagana i udobna.
Ledena tvrđava
Jesen planinu uvede u šarenilo koje uvijek i nanovo oduševljava. Svega tu ima – 50 nijansi žute, 30 nijansi smeđe, 20 nijansi zelene, pa crno i ljubičasto, plavo, bijelo, lila… Kako se uspinjemo kroz bukovu šumu, pa prolazimo kroz pojas borova, dolazimo do travnate i stjenovite površi, tako se i boje mijenjaju. Jesen kartakteriziraju stabilni meteo uvjeti; posebno u vrijeme miholjskog ljeta, kada su temperature relativno visoke, a vjetar minimalne brzine.
Ovo nam omogućava dugi boravak na vrhovima. Dobra vidljivost dodatno nam uljepšava divan ugođaj. Tada s prenjskih vrhova možete vidjeti sve do Jadranskog mora, te planine Crne Gore, sjever, zapad, istok i jug Bosne.
Zimi je, pak, Prenj ledena tvrđava, koja je koliko lijepa, toliko opasna i teško dostupna. Zima zahtijeva dodatnu planinarsku opremu, poznavanje tehnike hodanja s krpljama ili turnim skijama, kao i korištenje cepina i dereza. No, sva ta dodatna muka biva nagrađena ljepotom koju pružaju zaleđeni vrhovi. Zimi je Prenj alpsko kraljevstvo koje će vas oduševiti snježnim skulpturama, nebeskim plavetnilom, lakoćom kretanja preko tvrdog snijega… Zimi, naime, snijeg prekrije sve one okrutne kamene škrape i vrtače, uravna teren, pa je, ukoliko je snijeg tvrd, kretanje pravo zadovoljstvo.
Prenj je planina koja ima netipičnu zvjezdastu strukturu, koja nije karakteristična za dinarsko gorje. Sve u svemu, Prenj je planina samo svoja, unikatna, planina s karakterom. Možda upravo zbog tog posebnog karaktera, ovom planinom su kroz historiju bili oduševljeni planinari, alpinisti, umjetnici… Neki od njih su slavni poput partizanskog pjesnika Vladimira Nazora, koji mu je posvetio Poemu: Prenj planina nije!
Da, tako je! „Prenj planina nije, visok grad je vila“… Prenj se voli, Prenj se hodočasti, za Prenj živimo…, a on on nam obilato vraća.
Iz knjige “Veličanstveni Prenj”, autora Zehrudina Isakovića
