Stoljećima je na brdu Mlađevac iznad Drine građena i dograđivana čuvena tvrđava. Legenda kaže da ga je gradila prokleta Jerina, žena srpskog despota Đurđa Brankovića, a u njemu je živio i čuveni derviš, šejh Hasan Kaimija. Tvrđava je poznata pod imenom Kula Grad ili Đurđev Grad. To bila jedno od najvećih i najočuvanijih srednjovjekovnih utvrđenja Bosne i Hercegovine.
Postoje pretpostavke da je na istom mjestu bio rimski grad Ad Drinum. Danas se u ruševinama na površini od 49.000 metara kvadratnih raspoznaju Gornji, Srednji i Donji grad.
Vatreno oružje
Prva kula koja je podignuta u graditeljskoj cjelini starog zvorničkog grada je Velika kula u središnjem dijelu utvrđenja. Prvobitno to je bio tipično srednjovjekovni kompleks s pravougaonom kulom i malim oborom oko nje. Dvorište kule je opasano masivnim i do dva metra debelim zidovima. Kula je zidana od kamena iz okoline. Jezgro zida čini smjesa od lomljenog kamena i maltera. Gornji dio kule, u visini od 4 do 7 metara, dozidan je kasnije.
Pri samom vrhu, na sjevernoj i istočnoj strani, nalazi se po jedan prozorski otvor s polukružnim završetkom. Na zapadnoj strani kule naziru se ostaci sličnog otvora. U blizini otvora su četiri konzole koje su nosile neku isturenu dogradnju, te ostatak puškarnice koja je služila za kontrolisanje ulaza u kulu. Ispod konzola, u vodoravnom nizu, uzidani su metalni obruči, slični topovskim cijevima, nepoznate namjene.
Novi način ratovanja, upotreba vatrenog oružja i potreba da se ovaj kompleks bolje zaštiti sa sjeverozapadne strane uzrokovali su razvoj Gornjeg grada. Ovaj dio grada leži na platou okruženom visokim zidom. Pri vrhu platoa podignut je glavni odbrambeni štit u kom je vjerovatno bila i jedna kula. Na krajnjoj istočnoj strani platoa, na najdominantnijem mjestu, stajao je bastion ili jedna od kula koje se pominju u izvještaju kralja Matije. S južne strane od ovog bastiona vodio je put do Velike kule. Bastioni su nekada stajali i na pristupačnijim stranama platoa, ali su se sačuvali samo južni. U ovakvom obliku grad je stajao do 1433. godine, kada ga je zauzeo despot Đurađ Branković.
Važnost Zvornika kao pograničnog grada došla je do izražaja i u osmanskom periodu, kada je grad dodatno utvrđen i proširen.
Donji grad je zauzimao površinu od 7.600 metara kvadratnih. Uz rijeku Drinu, u prvim godinama osmanske uprave, sagrađena je osmerougaona kula. Kula je zatrpana do osam metara visine. Na vrhu je prostorija sa pet topovskih otvora i kamin.
U 17. i 18. vijeku utvrđenje poprima savremeniji izgled. Za izgradnju novih objekata primjenjivali su se noviji materijali i tehnike gradnje. U Donjem gradu, na mjestu ranijih kapija, najprije su sagrađene kapi kule.
Intervencije Austrougarske
Sjeverni ulaz u grad vodio je ispod kapijske kule. Kula je masivni jednospratni objekat kvadratne osnove. Kroz prizemni dio vodio je ulaz u grad, a na spratu je jedna prostorija koja je na sjeveru imala topovski otvor, a na jugu ulaz u prostoriju u koju je bilo moguće ući samo uz upotrebu ljestvi. U unutrašnjosti Gornjeg grada bio je sagrađen veliki broj objekata za stanovanje, kancelarije i skladišta, te jedna manja džamija. Prema riječima Evlije Čelebije, bila je to „starinska džamija, pokrivena olovom i tavan kupolom. Iznad ulaznih vrata je stajao natpis: “Dobrotvor, Osvajač silni podigao je ovu džamiju za pobožne ljude“.
Austrougarski period je obilježen intervencijama koje se, uglavnom, odnose na rušenje objekata Starog grada, a u manjoj mjeri na izgradnju. Karavanski put u Donjem gradu nije više zadovoljavao pojačani intenzitet saobraćaja usljed čega dolazi do manjih intervencija na sjevernoj kapiji, zaziđivanja južne kapije i proboja bedema za prolaz puta. U Gornjem gradu Austrija je za potrebe svoje vojske izgradila kasarnu. Objekat je imao podrum s cisternom, prizemlje i sprat. Ulaz je bio na istočnoj strani. Do sprata je vodilo vanjsko stepenište. Na sjevernoj strani je stajao bunker nad čijim se ulazom i danas nalazi ploča sa natpisom.
Po završetku prvog svjetskog rata vrše se daljnje intervencije na proširenju puta. Proširuje se prolaz kroz sjevernu kapiju, znatno nasipa unutrašnji prostor grada, podiže niveleta puta i gotovo u cijelosti ruši južna kapija. Ovim radovima su znatno devastirani Donji grad i Stari grad Zvornik u cjelini.
