Brojni teoretičari u svijetu već duži niz godina upozoravaju na potrebu pune korespodencije moralnih i zakonskih normi s intencijom da se putem etičnosti poslovanja trebaju dostignuti najviši društveni interesi. Prisutni ekonomski odnosi u svijetu, obojeni globalizacijskim konceptom, ukazuju da je još nije uspostavljen ekvilibrij između moralnih normi i interesa profita ili još realnije, nije izgledno da će ikada biti i postignut.
Naime, postojeći jaz između između egoističkih ciljeva i socijalne realnosti, ali i između finansijskih megalomanskih apetita i stvarnih društvenih mogućnosti, sve se više produbljuje, što je i uzrokom negativnih reperkusija. Očigledno je da se u poslovnoj sferi s jedne strane realiziraju poslovi koji donose ogromne profite neposrednim učesnicima i uvećavaju njihovo bogatstvo, a s druge strane se povećava broj siromašnih i to ne samo u nerazvijenim i slabo razvijenim državama, nego čak i u ekonomski moćnim državama.
Naravno, algoritam za izlazak iz te zamršene situacije nije samo verbalna podrška univerzalnim etičkim normama, nego se u njihovu obavezujuću protekciju trebaju uključiti regioni, države, općine, domaćinstava i u konačnici svaki čovjek ponaosob.
Iako se održavaju brojni skupovi u svijetu na kojima se pokušavaju pronaći mjere i instrumenti za sprečavanje nepovoljnih i nepoželjnih ekonomskih i društvenih turbulencija, evidentno je da rješenje nije pronađeno i da se sve svodi na amortiziranje nastalih kriza i nepovoljnih trendova.
Koncept razvijenih se svodi na model da je rješenje za sve države koje se suočavaju s budžetskim deficitima, korištenje kreditnih sredstava od finansijskih institucija različitih razina, što je svojevrsna zamka i države korisnice uvodi u dužničku ovisnost. Stoga se često javljaju generirane berzanske krize, a recesija je prisutna u većini država u razvoju i nerazvijenih zemalja.
U takvim, ekonomski i socijalno neizvjesnim stanjima i trendovima, javljaju se različiti analitičari futurolozi, koji predviđaju ekonomske i sociološke trendove, pri čemu upozoravaju da postojeći svjetski sistem ne može na ovaj način dugo egzistirati, te da će iz tog haosa proizaći novi poredak.
Iako etika objedinjava ideju univerzalnosti, ona podrazumijeva i djelovanje koje će s aspekta socijalne jednakosti i individualnog dobra donijeti korist nekoj organizaciji, ali i svim stakeholderima. Sve kompanije koje posluju na međunarodnom tržištu informirane su da je poslovna etika postala međunarodni standard, odnosno da je Sistem poslovne etike i usklađenosti (ECMS) u skladu sa ISO standardom 19600:2014.
Moderni poslovni sistemi, zbog sve naglašenije interakcije u kompleksnom, krajnje složenom i nestabilnom okruženju, osim ekonomske misije, imaju i društvenu odgovornost, a upravo su pitanja društvene odgovornosti vrlo kompleksna za menadžmente tih sistema. U svim situacijama gdje se pojavljuje etička dilema menadžeri nose posebnu odgovornost.
Iskustva pokazuju da su u procesu donošenja odluka, kada dođe do uključivanja etičke dimenzije i pojave etičke dileme, odgovori menadžera zamagljeni dilemama, paradoksima i nedosljednostima. Stoga su menadžeri, koji nemaju elementarne principe poslovne etike i imaju deficit ukupnih moralnih standarda, uvijek spremni da stave svoje individualne interese iznad kolektivnih, zakonskih, iznad normi običajnog poslovnog morala i ljudskog odnosa, da naruše poslovnu klimu i atmosferu.
Upravo radi ostvarenja kratkoročnih, vlastitih interesa, pojedinci u različitim poslovnim situacijama koriste neetična sredstva, tako da je često želja za realiziranjem tih ciljeva toliko jaka da se koriste manipulacijom i ne biraju sredstva, jer žele nešto dobiti pod svaku cijenu.
Istina, vlasnici i menadžmenti velikih korporacija posljednjih godina počeli su značajnije da obraćaju pažnju na poslovnu etiku, ali oni to još ne čine u dovoljnoj mjeri i na pravi način, tako da različiti primjeri neetičkog postupanja ukazuju na potrebu da se standardi etike podignu na kvalitetniju razinu.
Stoga sam siguran da nisam jedini koji postavljam sebi pitanje mogu li ekonomija i etika zajedno. Možda je najbolji odgovor na to dao Karl Kraus, austrijski pisac i novinar, nakon što je saznao od nekog mladog čovjeka da ga zanima studij poslovne etike, te mu je duhovito rekao: „Morali biste se ipak opredijeliti za jedno ili drugo”.
