Ako biste pitali Banjalučane šta turista ili slučajni prolaznik nikako ne smije propustiti ako dođe u grad na Vrbasu, jedna od prvih stvari koju će vam naglasiti je – banjalučki ćevap. A kada se kaže banjalučki ćevap, zapravo se misli na ćevape „Kod Muje“.
Iako tajna banjalučkog ćevapa nikada nije do kraja istražena, svi putevi se na kraju svedu na to da je „praotac“ ove mesne delicije Redžep Đuzel, koji je recepturu ostavio u naslijeđe svom starijem sinu, a od njega je posao nakon nekog vremena, tačnije 1966. godine, preuzeo brat Mujo.
On je „odnjegovao“, sačuvao i u nasljeđe svojim potomcima ostavio jedinstven ukus, izgled i način serviranja banjalučkog ćevapa.
„Ko nije probao Mujin ćevap, taj nije ni bio u Banjoj Luci”, jedna je od najpoznatijih poslovica koje se vežu uz ovaj grad.
Mujini potomci u više navrata su pričali da su im nudili velike sume novca da otkriju tajnu pravljenja svojih ćevapa, ali su oni naglasili da se ovo porodično blago ne odaje i nema cijenu.
– Mi na specifičan način pripremamo ćevapa, što je porodična tajna i prenosi se s koljena na koljeno – kažu u ćevabdžinici „Kod Muje“.
Mujine ćevape jele su brojne poznate ličnosti, od Tita, preko Lepe Brene, do Miroslava Ćire Blaževića i Novaka Đokovića. U Banjoj Luci je poznato predanje kako su Muju krajem 70-ih godina angažovali da lično pravi specijalitet Titu u banjalučkom hotelu “Palas”, a to nije bio ni prvi ni jedini put da je pozvan za ličnog kuhara velikim ličnostima koje bi odsjele u ovoj krajiškoj ljepotici.
S obzirom na to da se priča o ovom poznatom banjalučkom brendu nadaleko širila, u januaru je u Banjoj Luci održan prvi „Ćevap fest“, a namjera je da ova manifestacija u čast banjalučkog ćevapa postane tradicija.
Banjalučanin Nebojša Kuštrinović, meteorolog u penziji i promoter banjalučkog festivala posvećenog ćevapu, objasnio je da su po obliku banjalučki ćevapi prečnika oko dva, a dužine oko pet centimetara i prave se kao pločice od po četiri ćevapa u nizu. Prave se od više vrsta mesa, pri čemu dominanatni dio smjese čini mješavina bravetine i govedine, a tajna o začinima poznata je veoma malom broju majstora.
– Banjalučki ćevap je najukusniji kada se jede rukama – ističe Kuštrinović.
