Obično ljeti idemo u Ujedinjeno Kraljevstvo, da se vidimo sa porodicom i prijateljima. Ali, ovo će nam biti zadnje cijelo ljeto u Bosni i Hercegovini jer se moj mandat završava u augustu iduće godine. Zbog toga smo ove godine odlučiti odvojiti vrijeme da otkrijemo nove dijelove ove prelijepe zemlje i da posjetimo neke favorite od ranije.
U junu smo nekoliko dana proveli u Unsko-sanskom kantonu. Na putu tamo, stali smo u historijskom gradu Jajcu. Taj grad mi je jedno od najdražih mjesta u BiH. Bivši glavni grad Kraljevine Bosne, sa svojom prelijepom srednjovjekovnom tvrđavom koja je bila dom zadnjem bosanskom kralju, Stjepanu Tomaševiću.
![](http://visitbih.ba/wp-content/uploads/2017/08/Jajce.jpg)
Danas, Jajce je jednako poznato i zbog svog vodopada, na mjestu gdje se Pliva susreće sa Vrbasom, i kao grad domaćin drugog zasjedanja AVNOJ-a, 29.11.1943. godine kada je donesena odluka da se Jugoslavija uspostavi na federativnim principima. Noć smo proveli u vikendici i gledali kako krijesnice plešu na obalama Plivskog jezera.
Nakon toga smo krenuli na sjever, da otkrivamo dragulj zvani Nacionalni park Una. Zahvaljujući sjajnom timu u Kiro Rafting, nas svih petero, uključujući i moju jednogodišnju kćerku, smo otišli na rafting i plivali u živopisno zelenoj Uni, možda najljepšoj rijeci koju sam ikad vidio. Rimljani su bili u pravu što su je nazvali “jedina”. Proveli smo se sjajno, kao porodica – kampovali smo na obalama potoka i istraživali okolinu, uključujući i moćni vodopad Štrbački buk.
![](http://visitbih.ba/wp-content/plugins/trx_addons/components/lazy-load/images/placeholder.png)
Uzeo sam još nekoliko slobodnih dana. Napravili smo spisak mjesta koje želimo vidjeti i posjetiti. Prije svega, ponovo smo otišli na Treskavicu. Peli smo se na nju i ranije, ali ovaj put smo pola puta prešli u Ladi sa 4×4 pogonom, što je iskustvo samo za sebe. Zbog toga smo imali više vremena da istražujemo vrh planine. Planinarili smo oko četiri jezera na Treskavici i u jednom čak i plivali.
Naredni dan su naši prijatelji Amel i Arijana Mekić i njihova kćerka Tajra pozvali cijelu porodicu na Jablaničko jezero. Divno smo se proveli, hvatali smo žabe i plivali u jezeru, skakali sa broda. Nije nas odbilo ni to što smo dijelili jezero sa prilično impresivnim vodenim zmijama (uvjerili su me da nisu otrovne!). Kao što smo to često zaključili u BiH, gostoprimstvo naših domaćina nije imalo granica. Dan je završio pečenjem cijelog janjeta. Balkanski raj!
![](http://visitbih.ba/wp-content/plugins/trx_addons/components/lazy-load/images/placeholder.png)
Veći dio te sedmice proveli smo u i oko Sarajeva. To je uključivalo velike količine sladoleda na Baščaršiji, a ja sam ispunio najvažniji cilj te sedmice, a to je da skinem pomoćne točkove sa bicikala moje dvoje starije djece. Također smo uspjeli popeti se na vrh Trebevića sa našim tronogim jorkširskim terijerom, i cijela porodica je išla na piknik na vrhu Čavljaka.
Zadnji izlet je bio u Višegrad, da vidimo poznati most Ive Andrića, most na Drini. Vožnja je bila prelijepa, prvo preko platoa Romanije, a onda južno kroz predivne riječne klance. Nismo se pokajali, ljepota mosta je podsjetnik bogate i ponekad tragične istorije ove zemlje.
![](http://visitbih.ba/wp-content/plugins/trx_addons/components/lazy-load/images/placeholder.png)
Nažalost, BiH ne koristi uvijek ono što ima na najbolji način. Putevi su očigledan problem. Početkom godine, vozili smo se od BiH do Grčke, preko Crne Gore i Albanije, a vratili se preko Makedonije i Srbije. Na osnovu ove “nenaučne” studije duge 2.500km, mogu izjaviti da BiH ima najljepše krajolike, ali i daleko najgore puteve u regionu. U svakoj zemlji koju smo posjetili, osim u BiH, vidjeli smo da su u toku veliki projekti izgradnje. Neshvatljivo mi je da se političari u ovoj zemlji ne mogu dogovoriti čak ni puteve da poprave.
Ono što sam primjetio je da su ljudi ovdje iznenađeni kad im kažemo da smo ostali ovdje za odmor. A ne shvatam zašto. Mi smo zaista uživali u otkrivanju Bosne i Hercegovine. Uvijek me iznova iznenadi činjenica da, skoro iza svakog ćoška, otkrijemo tvrđavu, manastir, džamiju koju treba pogledati ili spektakularnu planinu, jezero ili rijeku u kojoj treba uživati. Putovanje kroz ovu zemlju je bio samo podsjetnik njenog ogromnog potencijala, kao i velikodušnosti njenih ljudi. Nakon nekoliko mjeseci ispunjenih frustracijama, dobro se podsjetiti zbog čega i za šta radimo.