Edin Džemat jedan je od najboljih kuhara u Švedskoj, a o njegovim kvalitetima svjedoče brojne međunarodne nagrade i priznanja, između ostalih i to da je bio kapiten kulinarske reprezentacije Kraljevine Švedske. Kuhao je za Billa Gatesa, Eltona Johna, švedskog kralja i kraljicu…
Do svoje 11. godine živio je u BiH, u Prozoru, a svoje porijeklo s ponosom ističe. Posljednjih godina angažiran je i uključen u nekoliko projekata u BiH, a u budućnosti ima velike poslovne planove koje će realizirati u našoj zemlji.
– Bez Bosne nema nikuda, a što sam stariji, to me domovina više vuče. Tu mi je familija i vrlo često dolazim u Bosnu, sigurno svaki drugi mjesec, što privatno, što poslovno. BiH ima najbolji street food na svijetu, to stalno naglašavam, što se ne može uporediti ni sa jednim drugim, tako da me ćevap i pita vraćaju u Bosnu. Bosna je po tom pitanju daleko najjača u svijetu, kada je u pitanju odnos cijene hrane i kvaliteta koji se dobija. Za nekih sedam maraka dobiješ porciju ćevapa koja je baš kvalitetna – kaže na početku razgovora Edin.
Travnički ćevapi
Kada dođe u Sarajevo, obiđe svu ekipu kuhara, restorane, aščinice… Ističe, ćevapi su najbolji u Travniku.
– Svaki od sarajevskih restorana ima svoj stil i svoju priču. U dobrim sam odnosima sa svim bh. kuharima. Sa Nerminom Hodžićem sam prijatelj već dugo godina. Često se čujemo, družimo se – kaže ovaj kuhar.
Za uspjeh u kulinarskom zanatu, ističe, potrebna je jaka volja, kao i u svakom poslu. Da bi postao vrhunski šef, čovjek mora biti spreman da odvoji jako puno vremena i truda u taj posao.
– Potrebno je sigurno nekih 300 do 400 sati rada mjesečno da se dostigne neki viši nivo. Ne vjerujem u talenat, jer mnogi kažu treba imati talenat. Vjerujem u upornost i rad, a čovjek mora imati i zacrtan cilj. Kao i u svakom zanatu, i u kulinarstvu taj put uspjeha je težak. Ima tu i dosta sreće, a bitno je raditi sa dobrim i kvalitetnim ljudima i kuharima od kojih se može učiti. Treba manje pričati, a više slušati – govori Džemat.
Od 2013. do 2015. godine bio je kapiten kulinarske reprezentacije Kraljevine Švedske. Tada je ova ekipa zauzela drugo mjesto u svijetu, od 50 zemalja učesnica.
– Bio je to težak zadatak. Pripremali smo se dvije godine za svjetsko prvenstvo, a za nekoliko poena smo izgubili od Singapura, koji je bio pobjednik. Tada sam bacio medalju u rijeku, ali se sada kajem i volio bih je imati. Bio sam prvi stranac kapiten švedske reprezentacije, što je bila velika stvar za mene. Kao dijete iz BiH bio sam odlično prihvaćen u reprezentaciji i uvijek ću im biti zahvalan na tome. Bio je to veliki izazov sa jako dobrom ekipom. Napravili smo dobar rezultat i to će mi uvijek biti u lijepom sjećanju – kaže ovaj vrhunski šef.
Ukratko nam je opisao i kako izgleda jedan njegov uobičajeni radni dan.
– Ustajem vrlo rano i potom odlazim na trening. Treniram pet dana sedmično. Po dolasku kući, pregledam poštu i mailove, a već oko pola devet sam spreman za posao. Trenutno sam angažiran i imam ugovor sa Podravkom za jedan novi veliki projekat, koji će biti zvanično predstavljen krajem septembra. Također, organiziram evente za velike lance firmi i hotela. Radim sve, od reklamnih filmova, knjiga, tako da je moj svaki radni dan različit – naglašava Edin.
Školsko takmičenje
U sedmom razredu osnovne škole u Švedskoj učiteljica mu je rekla da treba biti kuhar, tako da je već tada ozbiljno razmišljao o tom zanatu.
– Moja majka Senija je dobra domaćica i kuharica, kao i sve naše žene. Iako je amater, ona je za mene profesionalac. Sjećam se da smo u Bosni uvijek išli na pijacu po namirnice, kuhao se domaći pekmez, koristilo sirovo mlijeko, a sve je to mene pratilo kroz život. Uvijek sam “visio” uz majku u kuhinji. Sa dvadeset godina sam dobio stipendiju za najboljeg kuhara u školi i tada je sve otprilike počelo. Za kulinarski zanat sam “zagrizao” nakon pobjede na školskom takmičenju, kada sam shvatio da se možeš takmičiti u pripremi hrane, gdje možeš pokazati kreativnost i inovaciju u, recimo, pripremi jednostavne namirnice kao što je karfiol, koju možeš pripremiti na pedeset načina – pojašnjava kuhar.
Kroz posao, putovao je širom svijeta. No, kako kaže, bosanska kuhinja nije puno prepoznata u svijetu.
– Bosna je najpoznatija po ćevapima i piti, hrani koju mi svrstavamo u street food. I u tom segmentu stalno raste u svijetu. Ali da ima neku platformu u svijetu kada je hrana u pitanju, još ne – mišljenja je Džemat.
Uz hranu njegove majke na kojoj je odrastao, najdraža mu je japanska kuhinja, koju najviše cijeni. Japanci su velemajstori kulinarstva. Imaju jedinstvenu tehniku, balans, inovaciju u pripremi namirnica…
