Dvije velike ljubavi, ronjenje i fotografiju te sport i umjetnost, arhitekta Adnan Drnda spojio je u jedno i počeo se baviti podvodnom fotografijom. Ronjenje, ističe Drnda, spušta čovjeka u jednu skroz drugačiju dimenziju, njemu neprirodnu.
– Kada zaroni, čovjek ostaje sam. Osjeća se potpuno smireno, izdvojen od ovozemaljskih problema, utjecaja i u direktnom kontaktu s prirodom. Takav kontakt sam doživio samo pod vodom i na obroncima planina, a kada to sve fotografišete, tada nastaje nešto posebno – kazao je Drnda.
Ovo zanimanje nije mnogo rašireno na našim prostorima jer zahtijeva jako puno učenja, treniranja i pripreme.
PISANJE SVJETLIMA
– Da bi bili podvodni fotograf, morate biti dobar ronilac. Morate biti dobro opremljeni aparatom, lećama, te aluminijskim ili plastičnim kućištem koje može ići i do 100 metara dubine, nosačima za odvodnu rasvjetu, puno je toga – pojašnjava fotograf.
Fotografija kao disciplina, ističe Drnda, je znanje rukovođenja svjetlošću.
– Povećanjem dubine gubi se spektar boja, prvo izgubimo crvenu boju, narandžastu, pa žutu, plavu i ostane nam zelena. Da bi povratili sve te boje na većim dubinama, moramo imati dodatnu rasvjetu – navodi Drnda, te dodaje da se za oko sat, koliko uglavnom provodi na jednom podvodnom snimanju, priprema tri sata.
Da biste zaista bili dobar podvodni fotograf, ronjenje se mora svesti na automatizam, smatra Drnda, te dodaje da se morate ponašati kao riba u vodi i da ne smijete zaboraviti da niste u prirodnom ambijentu. Kada su pod vodom, navodi, ronioci moraju poznavati staništa životinjskog svijeta kojem prilaze, kako im prići da ne pobjegnu i kako da one same priđu fotografu.
– Najljepši su trenuci kada vama životinja sama priđe, ona vas istražuje, vi ste joj zanimljivi. To je savršenstvo. Hobotnice su naročito razigrane, ako joj priđete, uvidjet ćete da je to definitivno jedna od najinteligentnijih životinja na planeti, mislim da je uz delfina najinteligentnija. Bilo je susreta sa ajkulama, s velikim ražama – ističe.
Najljepše prizore vidio je, kaže, u Crvenom moru, dodajući da je to kao da ronite u akvariju, gdje se životinje ne boje, jer je apsolutno zabranjen lov u tim regionima, a životinje same prilaze.
LJEPOTA ISPOD POVRŠINE
– Ronio sam na većini bh. jezera, nama su jezera zanimljivija za ronjenje jer je dublje i voda je mirnija od rijeka. Naša jezera mogu parirati najljepšim svjetskim jezerima, a najposebnija su Prokoško, Malo Plivsko i Boračko jezero. Neka od njih nastala su prirodnim, neka vještačkim putem, obiluju florom i faunom i uvijek se može pronaći nešto zanimljivo u tim vodama. Ronio sam i u bh. rijekama, ali i u Jadranskom moru, u Neumu. Definitivno su naša jezera i naše rijeke prelijepi. Biseri Una i Drina su vode koje su još čiste i koje imaju zavidan riblji fond i dobro razvijen vodeni svijet – navodi Drnda.
Ronioci, a posebno podvodni fotografi, veliki su borci za ekologiju, očuvanje životne okoline i bh. voda, a čiju vrijednost i ljepotu izražavaju svojim fotografijama koje “iznose na kopno“, prezentiraju široj javnosti i na taj način učestvuju u velikoj borbi i akciji za očuvanje naših vodotokova.
– Mi pokazujemo i ljepote naših voda, ali i ružne slike, otpad i sve ono što ljudi bacaju u vodu. Kada vide naše fotografije, ljudi na prvu pitaju ‘zar i to postoji’, a ako vide nešto što ih oblikom ili bojom prestraši, iako je veliko svega nekoliko centimetara, kažu kako se više neće kupati kada znaju da tako nešto pliva ispod njih – s osmijehom govori Drnda.
Drnda kaže da mu je jedan od omiljenijih fotoshootinga pod vodom, bilo vjenčanje njegovih kolega, također ronilaca, koje se održalo u Egiptu u Crvenom moru.
