Jajce je jedan od rijetkih gradova u Bosni i Hercegovini koji se mogu pohvaliti činjenicom da se u njemu može naći gotovo sve. Tu su planine koje ga okružuju, rijeke, jezera, ali i kulturno-historijski spomenici kao nijemi svjedoci burne i bogate historije kraljevskog grada i ovog kraja. U Jajcu se nalazi i 30 nacionalnih spomenika, pa ga s pravom nazivaju i muzej pod otvorenim nebom.
Sve ove vrijednosti pravi su magnet za turiste, pa je Jajce svake godine, uz Mostar i Sarajevo, najposjećenija turistička destinacija u BiH. Svakako je špica turističke sezone u ljetnom periodu kada na ulicama Jajca možete čuti razne svjetske jezike.
I zaista, svi oni koji dođu u jedan od najljepših gradova u BiH imaju šta vidjeti. Većina nacionalnih spomenika nalazi se u centru grada i oni su dokaz da kontinuitet življenja na ovim prostorima traje hiljadama godina. Arheološka nalazišta, otkrivena u centru grada, ukazuju da su ljudi na ovim prostorima živjeli još prije 6.000 godina. Posebno su značajna nalazišta iz rimskog doba, među kojima su Hram boga Mitrasa i nekropole iz 4. vijeka.
Najstariji spomenik
A Jajce se u pisanim dokumentima prvi put spominje 1396. godine u kojem se osnivač grada Hrvoje Vukčić Hrvatinić (1350. – 1416.) naziva „conte di Jajcze“. Ime Jajce potječe, najvjerovatnije, od jajolike stijene na kojoj je sagrađena tvrđava. Ipak, kraljevskim gradom postaje u 15. vijeku. Godine 1461. godine u crkvi Sv. Marije krunisan je posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević.
Hram boga Mitre najstariji je nacionalni spomenik u Jajcu. Kult nepobjedivog boga sunca Mitre bio je raširen po svim provincijama Rimskog carstva, uključujući i provinciju Dalmaciju u čijim je granicama bio najveći dio današnje BiH. Pripadnici mitraizma nastojali su smjestiti svoja kultna mjesta u pećinama, a u nedostatku takvih mjesta izgrađivali su male jednoćelijske hramove – Speleje, a ako je teren dopuštao ukopavali su ih u zemlju. Takav primjer Speleja nalazi se u Jajcu. Rimljani su ga sagradili u 3. ili 4. vijeku, a otkriven je 1931. godine. Reljef prikazuje boga Mitru odjevenog u perzijsku odjeću, s ogrtačem koji leprša, kako naliježe lijevim koljenom na leđa bika koji je oboren na zemlji. Lijevom rukom podiže glavu bika, a desnom zabada nož u pleća. Rep koji završava s tri žitna klasa grči se i povija prema gore. Žitno klasje nagovještava vjernicima razlog ovog žrtvovanja koje se vrši zbog plodnosti zemlje. Ovu scenu prati škorpion, zmija i pas koji je prikazan u skoku prema rani, a pored Mitrasovog ogrtača nalazi se gavran.
Katakombe ili podzemna crkva isklesana je u stijeni prije više od 600 godina. Ostala je jedan od najzanimljivijih spomenika na području kraljevskog grada. Krajem 14. i početkom 15. vijeka, vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić dao je nalog da se isklešu katakombe kao mjesto posljednjeg prebivališta vojvodske porodice Hrvatinića. Međutim, u njima nikad niko nije sahranjen. Ulaskom u Katakombe, vraćate se 600 godina unazad. U predvorju na zidovima stijene, nalaze se nedovršeni reljefi Hrvoja i Hrvojevog grba, te isklesana ženska figura s ljiljanima u ruci. Iz predvorja se ulazi u crkvu građenu u romaničkom stilu, a zasvođenu u gotičkom. Uz bočne zidove, u podu, nalaze se grobnice u koje niko nije sahranjen. U crkvi se nalazi i isklesan dvostruki krst, a desno i lijevo od njega sunce i polumjesec – stari simboli kulta smrti, zagrobnog života i vječnog sna. Iz sredine ili glavne prostorije stepenicama se spušta u još jednu prostoriju, neku vrstu kripte. Cijelu sredinu kripte zauzima oltar s perforacijom u obliku dvostrukog krsta, polumjesecom i suncem.
U neposrednoj blizini Katakombi nalazi se i Medvjed kula. Građena je romaničkim stilom i zbog toga spada u najstarije građevine bosanskog srednjeg vijeka. Postoje dva vjerovanja u vezi s etimologijom njenog imena. Jedno kaže da je nazvana medvjeđom zbog glomaznosti i debljine zidova koji iznose i do šest metara. Drugo, popularnije, kaže da su je tako zvali jer su u njoj živjeli medvjedi kojima su bacani zarobljenici i kažnjenici.
Kraljevski portal
Odmah do Medvjed kule nalazi se Crkva Sv. Marije (Fethija, odnosno Sultan Sulejmanova džamija) sa Zvonikom Sv. Luke. Ovaj objekat je 1892. godine Austrougarska uprava proglasila spomenikom kulture. Crkva je bila mjestom čuvanja mošti Sv. Luke Evanđeliste koje je u Jajce kao miraz donijela posljednja bosanska kraljica Mara Jelena kada se 1. aprila 1459. godine, kao kćerka srpskog despota Lazara, udala za posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Datum nastanka crkve nije utvrđen, ali se pretpostavlja da je nastala na mjestu starije romaničke crkve početkom 15. vijeka. U crkvi su sahranjeni članovi nekoliko porodica srednjovjekovnog Jajca. Zvonik Sv. Luke nastao je u 15. vijeku i oblikom gradnje upućuje na čak tri stila – romanički, gotički i renesansni. Crkva je u osmanskom periodu pretvorena u džamiju.
Kada završite posjetu ovim objektima, prošetajte do Tvrđave u Jajcu koja je smještena na brdu iznad Katakombi, na 470 metara nadmorske visine. Sa zidina Tvrđave prostire se prekrasan panoramski pogled na Jajce i stari grad koji odiše ambijentom starih bosanskih kuća. Za Tvrđavu se pretpostavlja da je sagrađena u 13. vijeku, a nekoliko je puta dograđivana. Iznad današnjeg ulaza u Tvrđavu nalazi se portal s kraljevskim grbom porodice Kotromanić iz 15. vijeka. To je jedini sačuvani kraljevski portal u BiH. U Tvrđavi se nalazi objekat Barutane, sagrađen krajem 18. i početkom 19. vijeka, te rezervoar za vodu iz perioda Austrougarske uprave. Na putu prema Tvrđavi nalazi se Sahat kula koja je u srednjem vijeku bila prvobitni ulaz u grad. Pretpostavlja se da je u osmanskom periodu na kuli bio sat, pa otuda potiče i naziv Sahat kula.
Franjevački samostan Sv. Luke u Jajcu je 2018. godine otvorio tri nove muzejske postavke – etnološku, arheološku i sakralnu. Enterijersko rješenje s postavkama nagrađeno je u dva navrata od Collegium artisticum iz Sarajevu i od ljubljanskog Zavoda za arhitekturu Big See. U prostoru muzeja bilo je potrebno urediti i prostor u kojem se nalazi sarkofag posljednjeg bosnaskog kralja Stjepana Tomaševića. Radovi su završeni sredinom oktobra ove godine. Uređenjem ovog dijela muzeja, ispričana je historija srednjovjekovne Bosne. Kada govorimo o srednjovjekovnoj Bosni, obično govorimo o banu Kulinu, kralju Tvrtku I ili o Stjepanu Tomaševiću i njegovom pogubljenju.
No, historija srednjovjekovne Bosne je mnogo zanimljivija i bogatija. U ovom dijelu muzeja predstavljena je srednjovjekovna Bosna o kojoj je još početkom 10. vijeka pisao bizantijski car Konstantin Porfirogenet u djelu De administrando imperio. Od male zemlje Bosne u 10. vijeku vremenom je nastalo kraljevstvo koje je 1463. godine doživjelo svoj kraj. Muzej posjeduje fototipsko izdanje Hvalov zbornik, rukopis s početka 15. vijeka. Ispisao ga je 1404. bosančicom „Hval krstjanin“ za bosanskoga vojvodu Hrvoja Vukčića Hrvatinića. To je najljepše i najbogatije ilustriran rukopis Crkve bosanske. Jedan od najvrijednijih eksponata koji se čuva u arheološkoj zbirci je mač tipa Mošunj, koji je nastao u 9. vijeku prije nove ere.
Džamija Esme Sultanije najvrijednija je jajačka džamija iz osmanskog perioda. Prema tarihu iznad portala, džamija je podignuta 1749/50. godine. Predanje kaže da je Esma Sultanija bila udata za bosanskog vezira Mehmed-pašu Muhsinovića i dala je izgraditi džamiju i dva mosta na Vrbasu. Lijepa i tragična priča u vezi je s izgradnjom džamije. Sultanija je bila bolesna i rekli su joj da će ozdraviti ako sagradi džamiju na mjestu gdje se dvije rijeke spajaju u jednu. Sultanija je to učinila, plativši je naušnicom koju je skinula s uha. Nije doživjela završetak gradnje, ali elegancija i ljepota građevina svakako čuva uspomenu na nju i njenu tragičnu sudbinu.
