Adis Lukač rođen je u Sarajevu gdje je završio Srednju školu primjenjenih umjetnosti, a magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti – Odsjek za vajarstvo. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH, te je učestvovao na brojnim likovnim kolonijama i simpozijima.
Još kao dječak porodični stol koristio je kao slikarsko platno. Nespretne linije nastale tada, prerasle su u ozbiljno slikarstvo i kiparstvo. Već dvije decenije, kada je kao srednjoškolac imao prvu izložbu, svojim djelovanjem i djelima oduševljava publiku i likovnu kritiku, kako u BiH, tako i u cijelom svijetu. Nikada ne miruje i uvijek je u pokretu. Radi, stvara, traži nove ideje…
Tri spomenika
-Uvijek radim na nekoliko projekata, dok se jedan ne nametne koji do kraja sa mnom otpleše i realizira se kao izložba ili neki drugi umjetnički izražaj. Takav način rada mi pruža zadovoljstvo kako bi mi svaki dan bio drugačiji, što je od izuzetnog značaja kako za razvoj samog umjetnika tako i za kvalitetnije kreativno djelovanje – kaže Lukač za magazin Visit BiH.
On je magistar kiparstva, ali je više usmjeren na slikarstvo. Zbog svojih radova nazivaju ga nasljednikom maestra Safeta Zeca. Šta ga je usmjerilo u slikarskom pravcu?
-Rekao bih da se paralelno i jednako posvećujem i skulpturi i slikarstvu, ipak sam autor tri javna spomenika u Bosni i Hercegovini, dok su slikarske kreacije možda vidljivije na društvenim mrežama samo zbog većeg broja fotografija, a i čestog nedostatka prostora za izvedbu skulptura. S druge strane, istina je da još nemam adekvatan atelje za skulpturu, jer u tom slučaju odnos nastalih skulptura u odnosu na slike bio bi mnogo veći. Safet Zec je dijamant i ime koje će svakoga od nas učiniti ponosnim gdje god da odete van BiH. Dok smo bili učenici i studenti bio je jedan od uzora, rekao bih nezvanični profesor i mislim da njegovo mjesto niko neće moći zamijeniti. On je svoj put gradio talentom i radom, a tako i ja imam svoj put. Mislim da je bogatstvo da nas ima više kvalitetnih poput stubova koji čine hram kulture ove zemlje. Što je više stubova hram će biti stabilniji – poručuje.
Na pitanje da li bi neku izložbu ili likovnu koloniju mogao posebno izdvojiti, odnosno koja ga je na neki način obilježila, Lukač kaže da je svaka izložba bitna u karijeri svakog umjetnika, jer je izložba „poput jednog dijela knjige i obraća se direktno dušama neverbalnom komunikacijom“.
-Možda bih izdvojio izložbu „Svjedok“ koja se bavi temom genocida u Srebrenici i prošle godine je bila predstavljena u Turskoj, u gradu Bursi, i otvorena je u saradnji Međunarodne organizacije turkijske kulture (TURKSOY), Grada Bursa i Grada Sarajeva. Spomenici kralju Tvrtku u Tuzli, Mirzi Delibašiću i Ivanu Goranu Kovačiću u Sarajevu su bili kapije koje su me uvele na druge nivoe i pripremili za daljnji razvoj i napredak kao umjetnika. Svaka likovna kolonija i simpozij van BiH je od velikog značaja zbog razmjene iskustava, trenutka kada vas ambijent drugačiji od onoga u kojem ste potekli inspirira na poseban i drugačiji način i činjenice da opravdate predstavljanje BiH – naglašava on.
Njegov spomenik kralju Tvtku I Kotromaniću postao je nezaobilazna turistička destinacija u Tuzli. Tuzlaci ga ponosno ističu i nalazi se na svakoj turističkoj mapi kao nešto što treba posjetiti u ovom gradu soli. Lukač kaže da je posebno ponosan na to.
-Da, to je jedno od najljepših iskustava u mojoj dosadašnjoj karijeri. Od početka realizacije do samog otvaranja spomenika sve je teklo kako treba i mislim da to ima veze s dobrim energijama tadašnjeg gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića i njegovog tima, s jedne strane, i mene kao umjetnika, s druge strane. Taj spomenik je došao u pravom trenutku kao test kojim bih dokazao da mogu napraviti nešto tako veliko i hvala Bogu uspio sam. Izuzetno sam ponosan najviše zbog činjenice da će ostati kao podsjetnik budućim generacijama na slavnu prošlost Bosne pod vladavinom bosanskog kralja Tvrtka I Kotromanića – kaže Lukač.
Promocija BiH
Kaže da ovakav spomenik zaslužuje svaki grad u BiH.
– Sarajevo je već dobilo spomenik i čeka se samo dan postavljanja i otkrivanja. Nažalost, struje koje pokušavaju poništiti istinu i činjenice o Bosni i Hercegovini koče taj proces, ali se iskreno nadam da neće dugo trajati opstrukcija i da će spomenik ugledati svjetlo dana u Sarajevu – iskreno će on.
Često mu govore da njegovi radovi doprinose promociji Bosne i Hercegovine u svijetu. Lukač je skroman i kaže da se veliki broj njegovih radova nalazi širom svijeta, a tematski su vezani za historiju Bosne i Hercegovine.
-Bitno je da imamo na šta biti ponosni i da svako na svoj način mora ispuniti misiju na ovom svijetu, a misija umjetnika je da potakne duše na dobro. Ako uspijem s jednom dušom bit ću zadovoljan – poručuje on.
Osvrnuo se na trenutnu situaciju u bh. umjetnosti. Kaže da umjetnost u BiH ne živi lagan život, ali da je žilava i izdržljiva.
-Mislim da bi se moralo povesti više računa o kulturi uopće, jer društvo nam nagriza korozija mediokriteta, netalentiranih i bezidejnih. Umjetnost nije sila, ona je blagost i njena snaga nije u snazi vatrometa koji trenutno bude bučan u svojoj eksploziji i bljesku koji očara površne. Njena snaga je u ehu koji teži ka vječnosti neprekidnog svjetla. Slično je i s regijom. Mislim da smo u jarku iz kojeg se moramo izvući, očistiti blato i krenuti ponovo putem prave vrijednosti – ističe Lukać.
Napominje i da u BiH ima mladih umjetnika koji su sjajni.
-Iskreno se radujem svakom njihovom napretku i rastu. I oni su bitne karike kontinuiteta koji ne smijemo zanemariti nego ih moramo podržati, jer za nas to niko drugi neće uraditi – zaključuje Lukač na kraju razgovora.
