Kazandžiluk je jedna od najstarijih ulica na sarajevskoj Baščaršiji. Počinje na Baščaršijskom trgu i vodi na istok, a potom naglo zavija prema jugu i završava se u Bravadžiluku. U njoj se izrađuju i prodaju tradicionalni predmeti od bakra, uz primjenu posebne tehnike bakroreza pod nazivom filigran.
Ulica Kazandžiluk nastala je u 16. stoljeću, u vrijeme formiranja zanatsko-trgovačke jezgre Sarajeva. Kazandžijska čaršija izgrađena je na zemljištu na kojem je džamiju namjeravao podići bogati zanatlija – sagrdžija (kožar) Sagrakči hadži-Mahmut, utemeljitelj današnje džamije na Ulomljenici.
Mali trg
U Kazandžiluku se izrađivalo razno posuđe i suveniri od bakra, te prodavala kazandžijska roba, po čemu je ulica ostala prepoznatljiva sve do današnjeg vremena. Ti obrtnici još u staroj orijentalnoj esnafskoj terminologiji nose naziv kazandžije, valjda po tome što su u prvo vrijeme na Orijentu, upravo u Osmanskoj carevini, radili prvenstveno kazane-kotlove za vojsku.
Dio Kazandžiluka bio je i mali trg u današnjoj susjednoj Luledžinoj ulici, gdje su magaze kazandžija iz te prve čaršije, pa se prije zvao Mali kazandžiluk, zatim Ibrikčijska čaršija, a pored toga Oprkanj i, naposlije, Luledžina ulica.
Taj prostor magaza kao nova ulica pod imenom Mali kazandžiluk nastao je, odnosno izdvojen iz ulice Kazandžiluk 1931. godine. Ambijentalna cjelina – Kazandžiluk, Male Daire i Luledžina ulica u Sarajevu proglašena je 2021. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
Dok su u drugim ulicama nazvanim po zanatima na Baščaršiji ti zanati praktički nestali, samo je Kazandžiluk ostao isti duže od 500 godina. U kazandžijski esnaf spadale su kazandžije (zanatlije koje su kovale razne predmete od bakra, pretežno suđe za jelo, piće i vodu) i kalajdžije (zanatlije koje su te predmete prevlačili kalajem ili kositrom).
Od dolaska sa Turcima ovaj zanat se održao u Sarajevu sve do danas. Kazandžijskim proizvodima podmirivalo je Sarajevo cijelu Bosnu i Hercegovinu, a izvozili su se i u druge zemlje. Ovi su obrtnici izrađivali još pred kojih 50 godina više od 70 raznih proizvoda, a i njihov se alat sastojao od preko 70 raznih alatki i u tome ih nije nadmašio ni jedan drugi obrt.
Ni danas njihovi proizvodi nisu malobrojni. Glavne sirovine za pomenute zanate su bakar, kalaj ili kositar, salmijak ili nišador, olovo. Za vatru se upotrebljavao isključivo drveni ugalj. Bakreno posuđe su donijeli Turci na Balkan, pa tako i u Bosnu. Turci su to posuđe primili od Perzijanaca, o čemu svjedoče kako mnogobrojni nazivi suđa tako i kazandžijskog alata.
Dovitljivi majstori
Hadija Kreševljaković u članku „Esnafi i obrti u starom Sarajevu“ kazuje: „Svaki dućan imao je iza sebe ardiju s odžakom, jer se ovaj obrt, kao ni kovački, bez vatre ne da ni zamisliti… Godine 1489. radio je u Sarajevu samo jedan kazandžija… Godine 1530. radilo je u Sarajevu 13 kazandžija i 5 kalajdžija, a stanovali su u 8 mahala… Godine 1848. brojio je kazandžijski obrt 60 članova iznad 18 godina starosti, a 1947. radio je svega 31 kazandžija. Kazandžijski esnaf mogao se formirati već početkom 16. stoljeća… Ima porodica u ovom esnafu čiji su se članovi bavili kazandžijskim obrtom po 150 i više godina. U takve porodice ubrajaju se Ramići i Spahe, pa donekle Sabure i Hadžišabanovići… I poslije ukinuća esnafa, pa sve do Prvog svjetskog rata, birali su kazandžije, kao i neki drugi esnafi ćehaju i čauša. Posljednji njihov ćehaja je bio Hadži-Husein Smajiš, a posljednji čauš bio je Hadži-Omer Gvozden; prvi je umro 1915, a drugi 1923. godine.“
Dovitljivi majstori iz Kazandžiluka od čahura od metaka iz proteklog rata prave olovke, predivno izrezbarene, a od čahura granata držače za kišobrane – od ružnog prave nešto lijepo svojim spretnim rukama…
Jedan od najzanimljivijih dućana, „Stari bazar“, krasi ogromni ibrik koji se nalazi nad ulazom, a njegov vlasnik Huseinović Ismail (radnja se službeno vodi na njegova sina Senada) uputit će vas da posjetite prelijepo uređen mali muzej koji se nalazi u podrumu dućana – sa zbirkom bošnjačkih narodnih nošnji, etnografskih predmeta i uopće antikviteta, s pećima sa lončićima, i naravno svim mogućim proizvodima kazandžijskog zanata.
Majstor Ismail je nepresušan izvor podataka o svom zanatu i starinama, te životu Baščaršije. Zato, nemojte proći Kazandžilukom a da ne navratite i do njegove radnje!
Autor: Tarik Dreca
