Damir Hanić je inovator i student druge godine mašinstva na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) koji je osmislio projekat za borbu protiv zagađenja zraka u velikim urbanim sredinama. Ne bi to bilo ništa neobično, jer BiH je puna mladih i talentiranih ljudi, da mu ideja nije došla prilikom pravljenja paste u jednom restoranu u italijanskom Trevizu.
-Bio sam učenik srednje ugostiteljsko-turističke škole u Sarajevu. Moje se ideja rodila u kuhinji. Napravio sam pastu u obliku parabole i zaključio da bi se mogao napraviti modul koji bi u sebi imao srebro jodid i barutno punjenje. Taj modul bi bio zakačen na malu amatersku raketu koja bi se ispalila na visinu od 320 metara (iznad smoga), te bi se taj modul aktivirao i zaprašio bi smog – priča Damir za magazin Visit BiH.
Eksplozija raketa
Prema njegovim riječima, srebro jodid je ključna komponenta ovog projekta. On ima svojstva da kupi male čestice vode i od njih pravi kapljice. Sa dovoljno kapljica, on bi pravio vještačku kišu.
-Srebro jodid se koristi od 1960-ih godina u protugradnim raketama i u zadnjih 20 godina se koristi u cloudseeding metodi, najčešće u dijelovima gdje usjevi imaju malo vode. Super, pomislio sam, imamo riješenje koje se koristi već duži niz godina u drugim industrijama s velikim uspijehom. Ali, šta sad – pitao se Damir.
Nakon što je cijelom projektu dao malo više razmišljanja, shvatio je kako je krenuo u pogrešnom smijeru. Shvatio je kako se ljudima ne bi svidjela ideja da im rakete eksplodiraju iznad glava.
-Vratio sam se na ploču za crtanje. Gledao sam šta je danas aktuelno od tehnologija. U jednom videu sam pronašao da ljudi dronom prenose stvari s jedne na drugu lokaciju. Pomislio sam u sebi “ovo bi moglo poslužiti i mojoj ideji”. Super, imam provjereni srebro jodid, dron koji će ga prenijeti iznad smoga. Sada mi još samo treba način kako ga raspršiti. Gledajući video Mark Robera “Glitterbomb vs porch pirates” u CAD softveru sam dizajnirao modul koji bi funkcionirao na istom principu – objašnjava on.
Kaže da bi se u posudi nalazio srebro jodid, dron bi poletio iznad smoga, modul bi se aktivirao i zaprašio smog srebro jodidom.
Dvije strategije
-Pravljenjem vještačke kiše, “bušili” bismo rupe u smogu, te na taj način dopustili sunčevoj toploti i zrakama da dođu do asfalta. Time počinje vertikalno zagrijavanje tla, a time i lokalno horizontalno zagrijavanje smoga čime postižemo lagano podizanje smoga. Nakon određene visine, otprilike od 800-1.000 metara, smog bi bio prepušten visokim vjetrovima, te bi se dekoncentrisao i raspršio. Efikasnost bi se postigla s većim brojem dron jedinica. Tim se postiže scalability cijelog projekta i također se može prenositi i na druge urbane sredine – kaže nam Damir.
Da bismo mogli imati više ovakvih “inžinjerskih” riješenja, moramo promijeniti način na koji gledamo na smog. Nećemo još dugo vremena moći riješiti problem smoga u Bosni i Hercegovini, morat ćemo naučiti živjeti s njime. Ali šta možemo uraditi jeste da pristup problemu promjenimo?
-Prvo moramo podijeliti reagiranje na smog na “kratkoročnu strategiju”, u periodu kada 1-3 dana imamo intenzivan smog, primijeniti riješenja poput mojih, kako bi se ta koncentracija “očistila”, i na “dugoročnu strategiju”. U ovoj strategiji bi se planirala izgradnja gradova, radilo utopljavanje zgrada i primjenjivala brojna druga potencijalna riješenja – naglašava Damir.
Ističe da ovim pristupom dobijamo na pojednostavljenju pristupa, te dajemo mogućnost učenicima i studentima da doprinesu svojim znanjem u riješavanju ovog problema.
-Zaključak je da možemo vršiti mjerenja i ništa ne raditi, te da ne možemo samo mjeriti i imati „čist“ zrak. Ono što možemo je mjeriti zagađenje i reagirati na problem određenim pristupom i metodama, jer nauka je za sve, profesore, studente, čak i penzionere i treba im dati priliku da pokušaju riješiti neke probleme u zajednici – poručuje ovaj mladi inovator.
