Ljubitelji bh. humora glumca Željka Ninčića pamte po Davoru Stevanoviću i recitaciji o keruši i sedam malih kučića, Marinku Ćutuku, iz legendarne “Audicije”, kao i Veselog Bosanca s njegovim čuvenim “Primi me”. Ninčić za sebe kaže da je ipak “Ero s ovoga svijeta”, a tako se zove i njegova popularna stand up predstava.
U intervjuu za magazin Visit BiH Ninčić je bez preuveličavanja, potpuno iskreno, govorio kako je “Audicija” bila i ostala dio njega, koji od lepeze likova, koje je kreirao, ipak najbolje opisuje njega kao čovjeka, šta misli kakvi su Bosanci, a kakvi Hercegovci. Iako rođen u Posušju, živio je na nekoliko adresa, a sada se skrasio u Beogradu. Najviše radi u Hrvatskoj, a u rodni kraj svrati da napuni dušu.
Nakon ljetne pauze kakve glumačke obaveze Vas čekaju?
-Nastavljam sa svojim stand up nastupima. To je ustvari „Audicija“ u jednom, “Ero s ovoga svijeta”. Gostujem u Splitu i Širokom Brijegu gdje se obilježava 130. godišnjica od prve pozorišne predstave. Povremeno se vraćam na stare lokacije gdje sam već igrao, a u Splitu će ovo biti šesta izvedba u zadnjih nekoliko godina.
Koliko ukupno ste do sada odigrali “Ero s ovog svijeta”. Pamtite li te brojke?
-“Audicija” je u hiljadama, a “Ero” oko 350 puta. Prije sedam godina se skupila stara, ona prva ekipa “Audicije”, imali smo turneju. U međuvremenu smo pauzirali, pa sam ja pokrenuo „Eru“ i prošao mnogo s tom predstavom.
Taj projekat je stopiran s namjerom da više neće biti pokrenut?
-Ja imam želju. Čekam neke bolje radne okolnosti da bi mogao reaktivirati predstavu u nekom novom sastavu. Uvijek nešto novije, ali “Audicija” je uvijek nosila dovoljno atrakcije da se može gledati iznova, stara, nova i najnovija.
Osim “Ero s onog svijeta”, je li u pripremi novi projekat?
-Planiram raditi na filmu i normalno sve je povezano s “Audicijom”. U zadnje vrijeme pozabavio sam se društvenim mrežama. Vidim da je ljudima drago da sam ponovo u javnosti, jer dugo me nije bilo.
“Audicija” je zapravo nerazdvojni dio Vas još od studentskih dana…
-Da, to su neke okolnosti životne i društvene. Vidio sam dovoljno prostora u “Audiciiji” gdje se mogu izraziti kao glumac, autor, reditelj, producent. Međutim, mnoge stvari mi nisu išle na ruku na ovom brdovitom Balkanu. Mnogo me koštalo društveno stanje gdje se ne štiti interes onoga ko radi i proizvodi. To su neke okolnosti koje su uticale na moj rad – nelegalna prava. Tome se nisam mogao suprotstaviti, nisam mogao zaštititi svoj rad, prilagođavam se i borim. To je na neki način prekinulo sve moje planove koje sam imao, a to je bio film ili internaciopnalizacija predstave.
Vi ste uvijek slovili za jednog od omiljenih glumaca, ali rijetko vas gledamo na filmskom platnu. Više volite pozorište ili reditelji ne nude dovoljno dobre uloge da biste ih prihvatili?
-Bavljenje filmom danas za mene je jednako kao bavljenje politikom. Ti moraš biti u sistemu, dio raznih lobija. Ja sam želio ostati čist. Iskreno govoreći, ova vrsta današnjeg filma me mnogo i ne interesira. Ono što je nekada bilo šund, sada je popularno.
Onda je Vaš uspjeh što ste ostali svoji i sebi vjerni.
-Tako je. Moj uspjeh je da igram u svim zemljama bivše Jugoslavije i da me svi ljudi isto poštuju i cijene. Nažalost, to je podneblje gdje ništa dobro ne može dugo trajati, kao ni ljudi koji se žele baviti pozorištem, glumom. Nisam se želio baviti politikom i to me koštalo.
Živjeli ste na više lokacija, gdje ipak najviše vremena provodite?
-Trajno sam se nastanio u Beogradu gdje sam oformio porodicu. Imam suprugu i kćerku. Kćerka je otišla na doktorske studije u Montreal i ona je ustvari najljepši dio djelovanja mene i supruge, najljepša nagrada za naš način života. To je za mene najveće zadovoljstvo, više od svih mogućih ili eventualnih nagrada koje sam trebao, a nisam dobio.
Vi ste u suštini ispunjeni u svakom smislu?
-Upravo tako. Kćerka će završiti molekularnu biologiju. Istina je da živim na osnovu stare slave, ali takvo je vrijeme. Imam neki rad iza sebe, u svakoj sredini bi bio nagrađen, ali ovdje vas protjeraju. Istina velika je i da ja živim u Beogradu, a 20 godina najviše radim u Hrvatskoj.
Koji od likova koje ste kreirali je Vama najdraži i najviše blizak?
-Možda je meni Veseli najbliži. Ustvari, ja sam ga nazvao Veseli Bosanac po pjesmi Crvene jabuke, a bio sam blizak s Draženom Ričlom. On se zove Veseli, ali predstavlja snalaženje jednog običnog čovjeka u ovim turbulentnim dešavanjima, od rata, izbjeglištva, povratka. Govori o ljudima i iskustvima koje je doživjela većina.
Bez obzira na sve što ste prošli da biste ostali vjerni sebi, ne osjeća se gorčina u Vašem glasu.
-Pa ne kažu džabe “ono što te ne ubije, to te ojača”. Naravno, sve je to uz pomoć porodice, prijatelja. Svim tim ljudima koje smo sreli u životu mi polažemo račune. Nadam se da ih nisam iznevjerio.
Niste ni publiku iznevjerili.
-Normalno. Ovo moje pojavljivanje na društvenim mrežama mi je to potvrdilo. Ali šalim se i s tim mojim potezom “da neko poludi u mladosti, ja u starosti”.
Sad ste dakle influenser-glumac, a osim humora promovirat ćete i prave vrijednosti s obzirom na Vaše godine i iskustvo.
-Da, trudit ćemo se da idemo u tom pravcu. Hoću sada prvo da „navučem“ publiku, jer tako je i “Audicija” krenula. Bit će humorističnih videa, bit će i ozbiljnih i važnih tema.
Ponikli ste u BiH. Po čemu je naš čovjek poseban i specifičan za razliku od drugih koje ste sretali?
-Što se tiče Bosanaca rekao bih da je to jedna prostodušnost i jednostavnost. Nažalost, zbog viceva dogodilo se da misle da su Bosnaci naivni, ali nisu. Jednostavno su dobri. A što se tiče Hercegovaca, oni su izuzetno plemeniti. Znaju da nose plemenitost, a u Bosni prostodušnost i dobronamjernost. U Hercegovini koliko znaju biti pametni, toliko znaju biti i teški.
