Stari grad Vranduk, utvrđenje na području općine Zenica, nacionalni je spomenik BiH od 2005. godine i vjerni je svjedok burne prošlosti ovog kraja. Njegovo ime – Vranduk izvedeno je od riječi branduk (braniti). Smatra se da nijedan osvajač nije mogao ući u Bosnu dok ne osvoji ovu tvrđavu, pa je ona dobila naziv “kapija Bosne” ili “ključ Bosne”.
Prostor Vranduka bio je aktivan sa svojim naseobinama i u doba Ilira i upravo se on veže, još nepotvrđenim arheološkim nalazima za Ardubu. U priči o Ardubi moramo spomenuti automatski Batonov ustanak, najveći ustanak Ilira koji se desio od 6. do 9. godine nove ere, u doba cara Oktavijana Augustusa. Bio je to jedan od najvećih ustanaka ikada koje je Rimsko carstvo doživjelo.
Kraljevski grad
Posljednje uporište samih Ilira je opisano u rimskim izvorima i zapisima i govore da su se s te tvrđave ilirske žene sa djecom u naručju bacale u rijeku koja je tekla ispod samih zidina. Ako bi gledali opis same tvrđave, koju donose rimski historičari, onda bi to jedino mogao da bude Vranduk, po današnjem opisu same topografije i izgledu reljefa.
Također, Vranduk je bio i samo jedan u nizu srednjovjekovnih gradova centralne Bosne u kojoj se razvijao vrlo intenzivan politički, ekonomski i kulturni život. Bila je banski, a zatim i kraljevski grad. Vranduk se prvi put spominje 1410. godine kao Branduk, ali je to u razgovornom jeziku prešlo u Vranduk. I on je bio jako bitan grad, odnosno tvrđava na sjeveru srednjovjekovne Bosne koja se tada protezala do Vranduka. Kasnije, u osvajanjima ta granica se pomjerila prema sjeveru prvo do Usore, a nakon toga gore i do rijeke Save.
U okolini Vranduka razvio se sistem odbrambenih objekata i unutar tih zidina manje naselje sotto Vranduch. U njemu su bosanski kraljevi primali izaslanstva, potpisivali ugovore i izdavali povelje. Brat kralja Tomaša, Radivoj, u dokumentima se spominje kao “knez od Vranduka”, zapisano je u djelu “Stari bosanski gradovi (Naše starine I)” poznatog historičara Hamdije Kreševljakovića.
Osmanlije su ga zauzele 1463. i sve do 1887. sjedila je u njemu veća, pa manja posada. Od 1702. do oko 1760. godine Vranduk je sijelo vrandučke kapetanije. Godine 1838. naveden je među gradovima koje treba popraviti.
U raznim ispravama spominju se ovi vrandučki dizdari Alijaga, sin Osmanagin, 1678, Fethulahaga 1740, Bećiraga 1744, Hadži Mehmedaga 1760, Hasanaga 1788, Mehmedaga 1825-1835 i Bećirbeg 1840, piše Kreševljaković.
Kako se iz sačuvanih isprava vidi, Vranduk je služio u 18. i prvih godina 19. stoljeća, a možda i prije, kao zatvor za političke krivce, i to mahom za školovane ljude, kao što su kadije i muftije. Godine 1833. ovdje su nađena samo četiri topa. Pri upadu Eugena Savojskoga u Bosnu 1697. Austrijanci nisu mogli zauzeti ovaj grad, nego su ga zaobišli. Vranduk danas spada u bolje očuvane gradove. Njegove su kule prekrivene 1914, a ponovo ih je prekrio Zavod za zaštitu spomenika kulture 1948. godine.
Stari grad u Vranduku pripada tipu brdskog utvrđenja. Tvrđava je, i pored kasnijih prepravki, sačuvala izvorne oblike, koji podsjećaju na rana rješenja evropskih utvrđenja. U srednjem vijeku je glavna kula bila viša, a prostor obora podijeljen zidom. Mala kula i istočni zid naknadno su dograđeni u svrhu zaštite ulaza u tvrđavu.
Značajne manifestacije
U sklopu obora nalazilo se više objekata različite namjene, a pronađeni su i ostaci “Dizdareve kuće”. Unutar zidova Starog grada pronađeni su brojni arheološki nalazi iz srednjeg vijeka i osmanskog perioda – posude, nakit, novčići, alatke, mamuze… Svi nalazi su pohranjeni u Muzeju grada Zenice.
Nekoliko puta vršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na Vranduku. Tvrđava je uređena za turističke posjete, te se u Velikoj kuli nalazi manja muzejska kolekcija predmeta koji su pronađeni arheološkim iskopavanjem, a na bedemima grada je nekoliko maketa topova i odbrambenih oruđa. U podnožju tvrđave nalazi se i džamija posvećena sultanu Mehmedu II el-Fatihu izgrađena na temeljima srednjovjekovne crkve sv. Tome.
O važnosti ovog kulturno-historijskog spomenika govori nam i Mirza Mušija, ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport Zeničko-dobojskog kantona.
– Ministarstvo osigurava finansijska sredstva za projekte tekućeg održavanja nacionalnog spomenika kako bi se isti stavio na raspolaganje posjetiocima. Sufinansiranjem raznih kulturnih manifestacija u Vranduku, nastojimo prikazati njegov značaj kako na području Zeničko-dobojskog kantona, Bosne i Hercegovine, ali i Evrope – kaže Mušija.
Prema njegovim riječima, stari grad Vranduk predstavlja najznačajniji spomenik kojim rukovodi Muzej grada Zenice koji je pokretač najznačajnijih projekata, kako revitalizacije i tekućeg održavanja Starog grada, tako i održavanja značajnih kulturnih manifestacija.
-Jedan takav projekat, koji ima međunarodni karakter je “Tragovima bosanskog kraljevstva”, gdje se na jedan autentičan način prikazuje srednjovjekovna Bosna. Ako uzmemo u obzir krajolik Vranduka, onda sigurno posjetioci mogu upotpuniti doživljaj – naglašava Mušija.
Kaže da područje Zeničko-dobojski kanton predstavlja veliki neiskorišteni kulturno-turistički potencijal, te da se na njemu nalaze 64 nacionalna spomenika.
-Na području Zeničko-dobojskog kantona se nalaze neki od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika Bosne i Hercegovine. Pored Vranduka tu, prije svega, mislim na Mile – kraljevsko stolno, krunidbeno i grobno mjesto bosanskih kraljeva za vrijeme srednjovjekovne Bosne. Osim toga, tu su i kraljevski grad Bobovac, srednjovjekovne tvrđave u Maglaju i Tešnju, kao i ostaci Starog grada Visoki, ali i značajni vjerski objekti… – naglašava na kraju Mušija.
