Skip to content Skip to footer

Vran, čarobna planina iz hajdučkih legendi

Ova po mnogo čemu posebna planina se nalazi u sjeverozapadnom dijelu Hercegovine, između Jablanice, Tomislavgrada, Posušja i Prozor-Rame. Uzdiže se iznad Dugog polja koje je dijeli od planine Čvrsnice, a Duvanjsko polje joj je sa druge strane. Kraj Dugog polja krasi jezero Blidinje, a u blizini njega se nalazi i Ski-centar Risovac.

Ime planine se povezuje s njenim tamnim izgledom kada se posmatra iz podnožja. Ona je kamenita gromada sačinjena od vapnenca i dolomita s oskudnom vegetacijom u nižim dijelovima, četinarima, i to patuljastom klekom i munikom prilagođenim opstanku u oskudnim uvjetima.

Ruža vjetrova

Na njenim padinama ima dosta kraških vrtača i udolina. Na putu prema vrhu je izvor vode „Hajdučko vrilo“ koji je poznat po tome što nikada ne presušuje. Ova planina je položajem u središtu „ruže vjetrova“, te je uvijek izložena jakom vjetru.

Brojni mitovi i legende se vežu uz ovu ovu planinu koja je u dalekoj prošlosti bila utočište hajduka i uskoka. Napoznatiji je hajduk Mijat Tomić koji se u 17. stoljeću borio protiv Osmanlija sa svojom družinom od 33 hajduka. Također je poznata i legenda o Divi Grabovčevoj, pastirici izuzetne ljepote koja je okončala svoj život na ovoj planini odbivši da se uda za mladog bega.

Dio ovih tradicija se čuva u motelu „Hajdučke vrleti“ koji je središnje mjesto Parka prirode Blidinje i centar takozvane „Hajdučke republike Mijata Tomića“ gdje se održava i godišnje takmičenje lažova.

Najviši vrh je Veliki Vran, a nalazi se na 2.074 metra nadmorske visine. Uspon na Veliki Vran počinje iz već pomenutog Dugog polja, u podnožju planine. Tu se nalazi srednjovjekovna nekropola stećaka koja je proglašena Svjetskom baštinom UNESCO-a i dosta je dobro očuvana jer je mjesto nenaseljeno. Pogled na vrh planine iz podnožja daje obeshrabrujući utisak za penjanje, čini se dalek i neosvojiv.

Veliki izazov

I zaista, ovaj uspon je u zimskim uvjetima veliki izazov i za iskusnije planinare iz više razloga – visinska razlika uspona je oko 1.000 metara jer je podnožje iz kojeg se kreće na visini od oko 1.000 metara, rastinje od kleke i munike koje prekriva njene padine sa svojim čvorastim korijenjem čini teren teškim za hodanje a posebno kada je sve prekriveno snijegom.

Iz istog razloga vrtače i manje jame kojih je dosta također su jako nezgodne zbog propadanja kroz napadali snijeg. Vjetar je zbog spomenute „ruže vjetrova“ na vrhu izuzetno jak. Zbog svega ovog se često planinari odlučuju na zimski uspon turno – na skijama ili krpljama.

Ali za istinske zaljubljenike planinarenja, ovaj uspon je nešto što vrijedi truda jer s vrha Veliki Vran, koji je obilježen gomilom naslaganog kamenja i planinarskim oznakama, ukazuje se veličanstven pogled na dinarske vijence planina koji se prostiru dokle oko doseže. S ovoga mjesta za vedrih dana vide se već pomenuto Blidinjsko, ali i Ramsko i Buško jezero.

Tekst i fotografije: Adela Ambrožić