Skip to content Skip to footer

Tradicija i narodne nošnje žena u Bosni i Hercegovini: Istok i zapad uticali su na modu u BiH

Vremenom su se načini i stilovi odijevanja žena ovih krajeva mijenjali, ali zasigurno je da su pratile trendove i da su žene uvijek sređivale. Kako za magazin VISIT BiH priča Lebiba Džeko, magistar etnoloških nauka i muzejska savjetnica u odjeljenju za etnologiju Zemaljskog muzeja BiH, tradicijsko odijevanje bilo je uslovljeno različitim faktorima.

-Prije svega, zavisilo je od geografskog faktora, da li ljudi žive u planinskom ili nekom drugom području, potom jesu li iz toplijih ili hladnijih krajeva, zatim staleško određenje, je li žena ili muškarac siromašan ili bogat, je li nošnja gradska ili seoska, zatim i konfesionalna pripadnost – kazala je Džeko.

To su faktori koji su uslovljavali način odijevanja na ovim prostorima, ali ne samo na ovim prostorima, to su neka univerzalna pravila kada je u pitanju tradicionalno i savremeno odijevanje.

Dolazak feredže

-Na našu bh. tradicionalnu nošnju može se reći da su uticali elementi mode i s istoka i zapada. Naravno, prije svega s istoka, oni koji su došli s osmanskim carstvom, ali i krajem 19. vijeka dolaskom austrougarske, dolaze uticaji sa zapada, evropske mode i oni se zaista vrlo brzo prihvataju u BiH. Prihvataju ih prvo kršćanke i jevrejke, a tek 20 godina nakon njih ti elementi se počinju uvoditi u muslimansku nošnju u BiH – pojašnjava Džeko.

Seoska nošnja je uslovljena time da su žene na selima morale raditi i na zemlji i oko stoke i one su nešto jednostavnije, kada govorimo o muslimankama, ležernije pokrivene, upravo da bi mogle lakše raditi. Kada su gradovi u pitanju, situacija je drugačija, odjeća je jako lijepa, bogato ukrašena, posebno kada su u pitanju bogati ljudi, njihova odjeća je raskošna, reprezentativna i služi da bi žena u njoj dobro izgledala.

-Žensku nošnju, pa i mušku, najčešće su izrađivale terzije, to su majstori koji su se bavili od krojenja do izrade veoma zahtjevnog zlatoveza na nošnji. Ženska tradicionalna nošnja je u drugoj polovini 19. vijeka i početkom 20. bila je sačinjena od košulje, preko nje se nosila anterija, ukrasna haljina s dugim rukavima s prorezima koji su padali s ruku i bili ukrasni sami po sebi. Te haljine su bile jako ukrašene zlatovezom i dimije – kazala je Džeko.

O tome o kakvoj se vrijednosti radi govori i priča da je beg Filipović iz Glamoča, kada je dobio prvo muško dijete iz Sarajeva doveo terziju koji je za njegovu suprugu godinu dana izrađivao anteriju, jedan jelek i širite kao ukras za dimije. Anterija se obavezno vezala pojasom paftama, koje su bile uglavnom od srebra i rađene u filigran tehnici. Krajem 19. vijeka dolaze utjecaji sa zapada, koje prvo prihvataju kršćanke i jevrejke, one također nose bogato ukrašenu odjeću, sa zlatovezom. Njihovu su odjeću činile duge suknje, košulje i libade, kratki odjevni predmet sa ukrašenim rukavima.

– Za izlazak na ulicu u 19. vijeku oblačila se feredža. Feredža je crni ogrtač s kragnom do poda koji su također radile terzije i to je bilo veoma skupocjeno. Znalo se desiti da u jednoj ulici samo jedna žena ima feredžu i onda da su sve žene iz ulice koristile tu feredžu jer se ustvari tada žene nisu puno ni kretale – pojašnjava Džeko.

Feredžu su, kaže, do druge polovine 19. vijeka nosile i jevrejke i muslimanke i kršćanke jer je bilo sramota izaći na ulicu da se vidi kosa, što nije imalo veze s vjerskim propisima već s običajima koji su vladali u to vrijeme.

Istočnjačka moda

-A početkom 20. vijeka počinje se nositi zar, kao utjecaj istočnjačke mode. To je došlo kao modni trend s istoka i bio je prihvaćen od muslimanki i nosio se do polovine 20. vijeka kada je zabranjena. Kršćanke i jevrejke su žene koje su se oblačile po evropski, imale su pokrivene ruke i pristojno su bile odjevene, ali glava nije bila pokrivena – pojašnjava etnologinja.

Srednji i siromašniji sloj imao je jednostavniju odjeću, pravljenu od jednostavnijih materijala, ponekad kućne izrade, postojale su i anterije za žene srednjeg staleža, a bile su manje ili nikako ukrašene. Ipak, siromašnije žene su se ugledale na bogate žene u skladu sa svojim mogućnostima.

-Nakit je diktiralo imovno stanje, bila je obaveza darovanja mlade nakitom i to je bio nakit koje su žene obavezno nosile i pokazivale svoj status. Postoje elementi odjeće koji su se nosili i otkrivali status žene, kao način pokrivanja, djevojke su se također pokrivale ali na drugačiji način od udatih žena – kazala je Džeko.

Dodala je da su žene na glavama, također, nosile kape s dukatima, zlatnicima, a uobičajeno je i da su imale i almasli grane. Prva polovina 20. vijeka je vrijeme kada se tradicionalna nošnja polako prestaje nositi, kada je možete vidjeti samo na starijim ljudima i ženama, kako je nestajalo njih, tako je nestajalo i tog načina odijevanja.

Leave a comment

0/100